– Kako će se, trafikant, ako će se uopće ikako, rezultati američkih izbora reflektirat na ovu situaciju kod vas u Splitu? 

  – Ti ovo nazivaš situacijom? Baš smo se krasno situirali… 

  – Dobro, nazovi to kako hoćeš: krizom vlasti ili šta ja znam kako… 

  – Kakva kriza vlasti, čovječe?! Pa koliko je puta gradonačelnik izjavio da u Splitu nema nikakve krize, da je kriza samo u državi, Europi i svijetu?! 

  – A čega onda ima u Splitu kad već nema krize? 

  – Ima vlasti, eto čega! 

  – A hoće li taj što vam je vlast u Splitu i sada, nakon Obamine pobjede, opet mahat onim svojim starim sloganom »Yes, I can!«, što bi se u njegovom slučaju dalo prevesti kao »Lip – lipši – nu me!«? 

  – Mislim da ga je bolje ne pitat za Obamu, da onako u svom stilu ne izvali kako Crnci i muslimani moraju znat gdje im je mjesto. 

  – A da ga pitate je li žalostan zbog poraza Mitta Romneya? 

  – Zašto bi bio žalostan? 

  – Pa zato što je na izborima popušio tip koji će ostati zapamćen po izjavi: »Najdraže mi je otpustit čovjeka koji radi za mene!« Romneyev poraz ne djeluje baš kao podstrek za nekoga tko upravo otpušta svoju najbližu suradnicu… 

  – Koliko ja znam, Kerum je Anđelku Visković otpustio zato što misli da ona ne radi za njega, nego protiv njega. A bojim se da i gospođa Visković dijeli to njegovo pogrešno mišljenje. 

  – Kako to misliš: pogrešno? 

  – Kao prvo, ona nije radila protiv njega nego umjesto njega. Pojavljivala se svakodnevno na toliko mjesta da su ljudi počeli mislit da se u gradskoj upravi zaposlilo barem šest njezinih klonica ili da je leteća Anđelka bila na ubrzanom tečaju bilokacije kod velečasnog Zlatka Sudca. 

  – Pa možda je tim svojim napadnim pojavljivanjem posvuda gdje je trebao nazočit gradonačelnik zapravo rovarila iznutra. Možda je na taj način javnosti slala poruku: eto vidite gdje sve njega nema, a mene ima! Sve dok promućurni Kerum nije zbrojio dva plus dva i shvatio šta mu ona zapravo radi… 

  – Mislim da bi se i njoj svidjelo takvo objašnjenje, ali je problem u tome što ni samu sebe ne bi mogla uvjerit u njegovu vjerodostojnost. 

  – Ali zar te to što je izjavila da na iduće izbore neće ići kao kandidatkinja Hrvatske građanske stranke ne navodi na pomisao da je njezina hiperaktivnost zapravo bila investicija u novu kampanju? 

  – A kad je ona, molim te, izjavila da neće ići s Kerumovim HGS-om? Tek nakon što ju je gazda javno optužio da se spetljala sa SDP-om. 

  – Pa možda žena ima stranačkih ambicija. Vidiš da je Hrvatskoj građanskoj stranci zamjerila to što se nikada nije ni profilirala u stranku i što je ostala udruga građana, kao što bješe i u početku… Čuo si valjda kad je rekla da se ne osjeća njezinim dijelom? 

  – Ali nisam čuo da je podnijela ostavku na mjesto potpredsjednice te stranke iliti udruge građane, šta li je već… I kao da je u ovoj priči uopće važno je li HGS stranka ili udruga. 

  – Ti si, trafikant, k’o Nevenka Bečić. Tebi je važan samo Željko Kerum, pa Željko Kerum. 

  – A Anđelki Visković nije važan? Zašto se onda dala staviti na njegovu izbornu listu? Zato što je očekivala da on jednog lijepog dana osnuje stranku koja će se jednog još ljepšeg dana stranački profilirat? 

  – Ali sad joj više nije važan. Čuo si šta je izjavila nakon što ju je razvlastio i izbacio iz stranke… 

  – Šta: da je prije dosta vremena izgubila poštovanje prema Kerumu, jer je vidjela da on ne pokazuje nikakav interes za Split i da ga je odavno napustio? Baš koga briga kad je ona i zašto prestala poštivati Keruma… Zašto ne kaže kad je i zbog čega počelo to štovanje?! Je li ga poštivala i dok je gradonačelnik Željko Kerum sklapao unosne poslove s istoimenim privatnim poduzetnikom? Je li ga poštivala svih ovih godina dok je sramotio grad čim bi otvorio usta? Je li njezino poštovanje prema njemu narastalo dok je novinarima poručivao da mu se napuše kurčine? 

  – Ne prostači, trafikant! Ipak govorimo o jednoj dami i intelektualki… 

  – Pa zašto se onda nije ponašala kao dama? I zar joj njegovo prostaštvo nije vrijeđalo intelekt? Ili je intelekt bio zadovoljen sve dok joj nije bio ugrožen interes? 

  – Kakav interes? Pa ona će i dalje uredno primat svoju plaću dogradonačelnice. Čuo si valjda izjavu ministra Arsena Bauka da Kerum ustvari ne može smijenit svoju zamjenicu jer je i ona, baš kao i on, izravno izabrana… 

  – Intelektualni interes koji ju je i doveo na Kerumovu listu, kakav drugi?! Laže k’o pas svatko tko kaže da je na njezinu fascinaciju Kerumovim vizijama i na pobuđenu želju da mu pomogne u njihovu oživotvorenju utjecala banalna činjenica da joj je suprug bio direktor u Kerumovoj firmi! A još bezočnije laže onaj tko tvrdi da je njezin nagli gubitak poštovanja prema gradonačelniku posljedica njegova poslovnog strmopizda! 

  – Ti, trafikant, misliš isto što i Kerum: da ga nekoć odani ljudi i bliski suradnici napuštaju zbog njegovih poslovnih problema? 

  – Ma baš me briga zašto ga napuštaju! Jer i kad ga napuste, ostat će mu jednako bliski, srodni i slični. 

  – Sad stvarno govoriš gluposti! Kako ga mogu napustit, a ostat bliski? 

  – Tako što nikada i ni u čemu što je Kerum govorio i radio nisu vidjeli nikakav problem, izuzev ovog sad poslovnog. Sukladno tome, i njihovi obrazi ostaju neotuđiv dio Kerumove stečajne mase.