– Primjećujem, trafikant, da si nevjerojatno fokusiran za čovjeka od 48 godina. Samo da mi je još znat na šta si se fokusirao… 

    – Na ono što u zemlji Srbiji obično nazivaju »vatikansko-kominternovskom zaverom«. 

    – Šta se na to uopće treba fokusirat?! To je stara i dosadna priča. 

    – Možda tebi. Ali ti znaš da stare i dosadne priče nikad ne dosade onima koji ih stalno ponavljaju. 

   – Ma baš me briga šta u Srbiji stalno ponavljaju! 

    – Mislim da ćeš se iste te priče naslušat u Hrvatskoj. 

    – A tko bi to ovdje drvio? Domaći srbofili? 

    – Oni koji bi te razapeli da čuju da ih nazivaš srbofilima. 

    – A to su? 

    – Nije teško pogodit. 

    – Nešto mi se ne pogađa. Zato se, trafikant, fokusiraj na ono što mi želiš kazat, pa se možda i ja fokusiram. 

    – Valjda si se jučer fokusirao na ono što je Milanović izjavio u Vatikanu… 

    – Na ono da je papa nevjerojatno fokusiran za čovjeka od 86 godina? 

    – Ne, nego na ono s Dajlom. 

    – Zar i Dajla nije stara i dosadna priča? 

    – Jest, ali ima nekih novosti i zanimljivosti. 

    – Šta je tu, bogati, novo i zanimljivo? 

    – Meni je vrlo zanimljivo koliko je Milanoviću bilo zanimljivo u kojoj je mjeri slučaj Dajla važan u Vatikanu. I koliko Sveta Stolica tom, za nju važnom slučaju, daje na važnosti. Premijer nam se – mora se priznat – maestralno zapleo u pleonazme o važnoj važnosti. 

    – Ja mislim da se on zapleo u pravljenju važnim. 

    – Ja, naprotiv, mislim, da će on tek zaplesti cijelu zemlju u nešto što, ne znam iz kojih razloga, drži nevažnim, a to je rušenje međunarodnih sporazuma. 

    – O čemu ti govoriš? Pa je li rekao da nema govora ni o reviziji ni o poništavanju ugovora sa Svetom Stolicom? 

    – Ali će zato itekako bit govora o rušenju Osimskih sporazuma. 

    – Pa nije ih srušio Milanović nego onaj tko je potpisao ugovore sa Svetom Stolicom kojima je Hrvatsku obavezao da Crkvi vrati i svojedobno nacionaliziranu imovinu za koju je, sukladno slovu Osimskih sporazuma, već plaćena odšteta Italiji. I nije Milanović dopustio Crkvi da tom vraćenom imovinom trguje… 

    – Kao da je Crkva ikoga pitala za dopuštenje… 

    – Ne prekidaj me! Nije, dakle, Milanović kriv što je Crkva taj vraćeni posjed spretno unovčila, e da bi potom talijanski benediktinci, uz potporu Svete Stolice, zatražili da se Dajla još jedanput vrati, ali ovaj put njima, a ne Porečko-pulskoj biskupiji. A još je ponajmanje kriv što je država taj oduzeti pa plaćeni, te potom vraćeni i onda prodani posjed na koncu ponovo nacionalizirala. Sve su to napravili majstori iz HDZ-a i njihovi simpatizeri u mantijama. 

    – A zašto se onda Milanović onako transparentno petlja u rad neovisnog hrvatskog pravosuđa koje bi po pitanju Dajle trebalo donijeti nekakvu presudu? 

    – Kako se petlja u rad pravosuđa, ako je u Vatikanu jasno i glasno rekao kako on ne može reći šta će se dogodit na hrvatskim sudovima?! 

    – Kad je to rekao? Tek nakon što je još jasnije i glasnije rekao da je, što se Dajle tiče, Sveta Stolica u pravu. I zar nije odmah nakon što se sjetio reći kako ne zna što će se dogodit na hrvatskim sudovima, kazao da se mora naći neko džentlmensko rješenje i kako je to u prvom redu posao ministra pravosuđa? 

    – I šta je tu po tebi sporno? 

    – Ništa osim toga što Orsat Miljenić po nalogu premijera mora utjecat na neovisno hrvatsko pravosuđe kako bi ono iznašlo neko, a nije teško naslutit i kakvo, rješenje kojim bi se sudski potvrdio Milanovićev stav da je Sveta Stolica u pravu. 

    – Ali Milanović kaže da se sve to radi kako bi se pokazalo da je Hrvatska pravna država. 

    – Baš se to tako pokazuje. 

    – Šta hoćeš: čovjek je rekao da mu je pravnost važnija od novca… Čuo si ga: »Dajla nije prije svega novac. To je možda golemi novac za lokalne crkvene vlasti u Istri, ali to je više od novca. To je simbolika pravne države.« 

    – Ma gdje ćeš veće simbolike pravne države od novca koji se vrti oko Dajle?! Da nema tog novca, ne bi bilo ni afere Dajla. Šta misliš: jel’ se papa na ono legendarno jednominutno razvlaštenje biskupa Milovana odlučio zbog zaštite pravnosti ili zato što je u talijanskim benediktincima, baš kao i hrvatskoj crkvenoj braći, proradio trgovački nerv? 

    – Pusti sad papu. Vidiš da se i Milanović ponaša kao vješt trgovac… 

    – Da, vidim. Vidim da će se Dajla – za koju naš premijer tvrdi da je obična nekretnina, jeftinija ili skuplja – izručit Svetoj Stolici, a vidim i da Milanović očekuje da papa zauzvrat blagoslovi porez na prihod od golf-terena i ostalih dajlanskih resorta, koji će se navodno plaćat u Umagu i Zagrebu, a ne u Trstu i Milanu. Krasna trgovina! 

    – Principijelna. Milanović time pokazuje da dosljedno ostaje pri svom stavu da Dajla nije teritorijalno pitanje, da je to samo nekretnina koja ostaje na hrvatskom teritoriju. I na koju će Hrvatska ubirat porez. 

    – Tek ćemo vidjet tko će ga ubirat. 

    – Misliš da Hrvatska neće? 

    – Koliko ja znam, Vatikan nikome ne plaća nego ubire porez. 

    – Kakav porez od Dajle Vatikan može ubrat u Hrvatskoj? 

    – Porez na dodatnu vjernost.