No, vodstvo hrvatskih poslodavaca ovog je tjedna Milanoviću predložilo da ipak nađe mjesta za nekoga poput Domagoja Miloševića, samo što novi potpredsjednik ne bi bio zadužen za investicije, nego za reforme. Predsjednik HUP-a Ivica Mudrinić je predložio da novi dužnosnik dobije i sve potrebne ovlasti, kako bi mogao biti učinkovit. 

    Iz Vlade se dosad ni riječju nisu osvrnuli na taj prijedlog. O rekonstrukciji očito ne razmišljaju. Uostalom, čak i da uvedu potpredsjednika za reforme i dodijele mu ovlasti, on neće moći raditi ako premijer i cijela Vlada ne budu podupirali reforme. No, budući da Milanović i ministri svakodnevno ističu privrženost Vlade reformama, onda je najlogičnije da sve ostane kako je sada – da svaki od njih izvodi reforme u svom resoru i pod dirigentskom palicom premijera. 

    Nema sumnje da je svega toga svjestan i Mudrinić, koji je i sam nekoć bio ministar. Stoga njegov prijedlog rekonstrukcije ne treba uzeti zdravo za gotovo – to više što HUP nije politička stranka u vladajućoj koaliciji – nego kao znak da poslodavci zaoštravaju pritisak na Vladu. Traže od nje brže provođenje reformi, osobito u javnim poduzećima. 

    Poslodavci zapravo žele smanjenje troška u tvrtkama poput Elektroprivrede, Željeznica, Šuma i Voda, koje privatnom sektoru i građanima povećavaju cijene svojih usluga, ali malo toga čine da bi smanjila vlastite troškove. Kad se to prevede na običan jezik, poslodavci traže masovna otpuštanja u javnim poduzećima. 

    Međutim, Milanovićeva vlada ne bi trebala podlijegati HUP-ovim zahtjevima za takvu reformsku šok-terapiju. Poslodavci i političari imaju zajedničkih ciljeva, ali se oni često ne podudaraju. Poslodavac, kojemu je osnovni cilj profit, može davati otkaze radnicima i prebacivati ih na teret države. Može postupno promijeniti sve ljude u svom poduzeću, naći nove. Političar građane u državi ne može izabrati na natječaju, već mora voditi računa o cjelini, svim ljudima, takvima kakvi jesu, o onima koji za njega jesu glasovali, i koji nisu. 

    Uostalom, Vlada je za svoj prioritet istaknula upravo olakšavanje rada poduzetnicima i smanjenje njihova poreznog tereta. Već je počela bolna reforma kakve smo vidjeli u Gredelju i HŽ-u. Nekima to nije dovoljno. Masovna šok-terapija, kakvu priželjkuje HUP, brzo bi potkopala osjetljivi društveni konsenzus za reforme u Hrvatskoj. Osim toga, drastična kresanja negativno utječu i na gospodarsku aktivnost, što potvrđuje Grčka. Vlada u Ateni upravo je dobila produženje roka za proračunsku prilagodbu za dvije godine, pa će ublažiti kresanja. To znači da su europski zagovornici šok-terapije nad grčkim narodom priznali vlastiti poraz. Čak je i MMF počeo govoriti protiv prevelikog kresanja. Šok-terapeut, stoga, još je manje potreban Hrvatskoj, koja je u povoljnijem stanju nego Grčka.