To dakako nije sve. Jer pravi Bond ima još, ako ništa, skočiti iz helikoptera, sakriti se u ulicu u kojoj sve velike naše čunke sviju svoja gnijezda, uništit negativce koje samo ljubomora tjera da ga progone, te na koncu, kako je i red, valja lovu podijeliti sirotinji. Svega mi, u red ću tad i ja, ali ne da žicam koju novčanicu već da mu skute ljubim i autogram pitam. Fra Šime Elvis! Lola koja je pametno gledala oko sebe i skontala što mu je u ovoj zemljici činit da bi ga za života manje brinulo kakav je konfor u kraljevstvu nebeskom. Uostalom, k’o da i drugi nisu tako, pa im ni vlas s glave nije pala. Privatizacije, lažirane diplome, izmišljenji invaliditeti, pronevjere, lupeštine, politika, koalicije, a sada i prisluškivanje špijunsko. Fra Šime je makar transparentan, a ciljevi su mu visoko postavljeni. Taj je živi(o) film, a ne život i zato je jedan i jedini! 

Ali, avaj i kuku i lele i trista mu spaljenih brčića! Nije naš dobri pratar unikat! Eno, novine pišu da je navodno i Milenko Popović, paroh po zanimanju, uzeo, li ti spremio, crkvena tri miljuna kuna. Nije meni što je paroh, nego što Šime nije jedini junak. Kojega sada kopirati, čije žene obožavati, samoljepljive sličice s čijim likom sakupljati za album!? Tko je tu Kirby, a tko batler mu Desmond!? Nije što je u jednog brada, a drugi je izbrijan, u jednog kratka moderna frizurica a drugog simpatični, razbarušeni retro, nego je što su dva. Pa ne može svijet bit tako složena da to svaka mantija, svaka uniforma, svaka stranačka iskaznica da nadnaravne moći!? Ili, možda mantija nije ni važna!? I nije, važne su žene, auti, brodi, lova, važno je biti veće baraba od ovih što nam sudbinu kroje. Samo, ne valja da je svaki dan novi junak. Jer, bude li u junaka inflacije, nestat će čarolije i vratit će se ovaj narod svojim tako običnim nevoljama, umjesto što se divi Bondu. Vratit će se, recimo, don Ivanu Grubišiću, makar da je ta njegova moralna čednost što je propagira i zastupnička mu aktivnost prazna i dosadna do boli. S jedne strane don Ivan kod Stankovića, a s druge recimo Milenko i Šime na rubu svijeta i kamera što ih zumira dok iz velike torbe dijele potrebitima svega blaga prije nego odjašu u legendu. O, kako je sagriješiti lako!  

Elem, tako to stvari stoje. Uz božju pomoć svašta se nešto može, bit savršeno organiziran i van organiziranog kriminala. Nejasno je jedino u cijeloj priči kako to da famozne SOA-e, POA-e i ostale ekipa što bez Đirlo slušalica za prisluškivanje svijetom ne korača, nisu i ovu dvojicu prisluškivali, već su se i opet iscrpili na hvatanje sebe samih onako kako loši agenti i inače rade, pa im ni svevišnji više ne pomaže dok glumataju junake serije “Žica”, nesupješno, dakako, kad im je scenarij pisao Karamarko. Zato, fra Šimi i parohu Milenku dajte obavještajni sustav u ruke! A onda nek se snimi film, spektakularna neka špijunsko-fratarska juranjavi koja bi finacirao HAVC i HRT i koja bi se netremice gledala širom svijeta. Jer, svatko ima svoga fra Šimu. Redatelj nek bude Antun Vrdoljak i glavni glumac zet mu Višnjić kojeg, svega ti koja slučajnost, Šimom prijatelji zovu!