Mali korak za čovječanstvo, velik za Felixa Baumgartnera; Pa kakav je to način da jedno energetsko piće ima bolji svemirski program od moje države; Who the f.ck is Felix?… – neki su od komentara milijunskog auditorija koji je pratio četrdesetkilometarski »korak vjere« tog austrijskog avanturista.

Meni osobno najdraža je, nemojte pitati zašto, ona fotomontaža s nogometnom loptom i tekstom ispod: Felix pronašao Ramosovu loptu. Ali važnije od milijunskog nepodlijeganja nekritičkom udivljenju – iako je Felixov pothvat vrijedan svakog pljeska – čini se organizacija i plasman cijelog događaja.

Došlo je dakle to energetsko piće s krilima i ponudilo svijetu, bez ikakave naknade, nesmetan uvid u višegodišnji projekt vrijedan navodno 50 milijuna dolara. Ludost ili vrhunski marketinški potez? Ako se uzme da je vrijednost plasmana brenda premašila vrijednost uloženog, i da akcija dobiva neviđenu medijsku pažnju, čime će vrijednost još više rasti, ludost nije. I ne radi se tu o zaradi od marketinga, kako su to ko papige ponavljali naši portali prenoseći jednu poluinformaciju, nego o plasmanu vlastitog brenda, od kojeg će kompanija tek imati koristi. Jeste li vidjeli reklamu omiljenog Felixovog donjeg rublja? Ili maskare koja će izdržati i majčinske suze? Niste.

Ali nije sve i za nas gledatelje bilo baš tako sjajno. Potrošili su dakle milijune dolara na misiju, osim Felixovih rekorda imaju i YouTubeov – prijenos je gledalo oko osam milijuna ljudi – ali su zato za službenog komentatora doveli nekog dasadnog i neinformiranog nevoljnika.

Prvo nas je uspavljivao nepotrebnim statistikama u ona dva sata do skoka, a onda je otišao na marendu kad se Felix počeo nekontrolirano vrtjeti i kad su iz komande isključili njegov mikrofon i sliku, sluteći najgore. Sve je na sreću prošlo dobro, a i komentator se vratio sit taman kad je Felix sletio, i taman da nam ne objasni zašto nismo vidjeli baš ništa iz kamera instaliranih na Felixovoj kacigi, nego je cijelo vrijeme pada bio samo daleka mutna mrlja snimana sa Zemlje.