– »Taj običaj živi i zna ovaj skup / na svaku oseku plima / na pametnog dolazi po jedan glup / sve sređeno i uglavnom štima…« 

  – »Al’ budalama nije po volji taj stil / jer odviše dobro ih vide / i svatko im viče – budale ste vi / a oni se pomalo stide…« 

    – Kome ti to, trafikant, da je budala? 

    – »Al’ vješa budala da skrije taj stid / po grudima lente medalje / on ostaje isti al’ vara nas vid / i jednaki idemo dalje…« 

    – Trafikant, od tebe sam čuo svakakvih idiotarija, ali ovakvu još nisam. 

    – »Odavno i u nas za takve je raj / mnogi lažnim perjem se kiti / pa za pametnim viču – budala je taj / a glupanu lako se skriti.« Eto toliko od mene… Hvala na pozornosti i na strpljenju! 

    – Kako to misliš: toliko od tebe? Izverglao ti tu svoju božeprosti pjesmu i sad misliš da će ti to proći tek tako? Kunem ti se Blaženom Djevicom i svim svecima da nećeš izaći iz te trafike dok se ne ispričaš svima koje si uvrijedio! 

    – Kome da se ispričam: pametnima ili budalama? 

    – Trafikant, ne dolijevaj ulje na vatru nego se ispričaj svima kojima si se narugao tom svojom pjesmom neumjesnom! 

    – Kao prvo, to nije moja pjesma. To je Okudžava. 

    – Sad ćeš mi se vadit na đavla… Misliš da sam ja tolika budala pa da ne znam da đava’ i inače progovara iz tebe? 

    – Ovaj put je progovorio Okudžava. Bulat Okudžava u Arsenovom prepjevu. »Pjesmica o glupanima«, ako te baš zanima. 

    – Okudžava ili neki drugi đava’, uglavnom – nije to bez đavla. 

    – Šta nije bez đavla? 

    – To što baš danas pjevaš tu đavliju pjesmu. To je svjesna i namjerna provokacija većinskog katoličkog pučanstva, nakon što je papa Benedikt kazao ono što je kazao. 

    – A šta je to pametno kazao, ako se ova pjesma može shvatit kao odgovor na Božju mudrost koja iz njega progovara? 

    – Ne pravi se da nisi čuo njegov nadahnuti govor protiv razuma i svih koji ga dižu u nebesa! 

    – Papa govorio protiv Razuma i protiv njegovih sljedbenika? Svaka čast! Znao sam ja da će papa kad-tad reagirat na njegovo baljezganje o Jasenovcu, kad već neće naši biskupi…

    – O kakvom Jasenovcu, trafikant? 

    – Kako o kakvom? Pa o Jasenovcu za koji velečasni Razum tvrdi da u njemu nije bilo masovnog broja žrtava. 

    – Ma nije papa, kretineto, govorio o velečasnom Razumu, nego o razumu do kojega držite svi vi što nemate pameti. O »apstraktnom, protupovijesnom razumu koji misli vladati svime jer se osjeća iznad svih kultura«, o razumu koji teži »emancipirati se od svih tradicija i kulturnih vrijednosti«. 

    – A kojim povodom se papa okomio na razum? Nije vrag da mu pamet smeta? 

    – Srećom po ovaj svijet, pa se papa Benedikt ne obraća benama poput tebe, nego pametnom svijetu… 

    – Kojemu je puna kapa razuma? 

    – Prestani s tim tupavim upadicama! Papa je, ako te to uopće zanima i ako si u stanju razumjeti, govorio o Europi koja ima dvije duše: jednu koju je zaposjeo taj đavliji razum, i drugu koja je prava kršćanska i koja je usađena u korijene Europe. 

    – I ta je prava kršćanska duša protivna razumu? 

    – Nije nego razum njoj! A ona je, kako papa kaže, stvorila i smionost razuma i slobodu kritičkog razuma. 

    – Pa ako je stvarno tako, zašto se onda ta prava kršćanska duša sada žali na ono što je sama proizvela? 

    – Našla se firma koja bi bistrila složena teološka pitanja! Da u tebi ima kršćanske duše i iz nje proisteklog razuma, onda ti ono što papa govori ne bi smjelo biti upitno! Trebao bi se pokrit ušima kad pametni ljudi govore! 

    – Ali ako se pokrijem ušima, tek tada mi neće bit jasno zašto se papa odlučio posvadit s razumom… 

    – Svakom pametnom je jasno da se papa ne svađa s razumom, nego s onima koji se prave da su popili pamet cijelog svijeta pa misle da razum može funkcionirat izvan kršćanske duše ili čak i protiv nje. Papa je, blentone, za takav razum koji se neće odmetat od Stvoritelja i od svoje stvoriteljice – kršćanske duše. 

    – U slobodnom prijevodu: papa je za kontrolu misli? 

    – Kod tebe se, trafikant, fakat ne bi imalo šta kontrolirat! 

    – Oprosti što pokušavam mislit i molim te da me zbog toga ispričaš i kod pape Benedikta, ali šta mogu kad me progoni misao: ako je kršćanska duša, kakvu je Bog stvorio, neograničena, zašto bi se u njezino ime razumu postavljala ikakva ograničenja? 

    – Daj, ne trkeljaj! Kad bi ti bio u stanju razmišljat o tim stvarima, onda bi bio biskup a ne trafikant! 

    – Eh, da sam biskup, ne bi mi pamet smetala da propovijedam protiv mišljenja kao takvog, da poput nadbiskupa Barišića umujem kako »mišljenje ne može biti temelj zajedništva, mira, odgovornosti, solidarnosti, poštenja, etičnosti«, jer kod mišljenja »ništa nije važno i sve je isto«. 

    – Na svu sreću, nikad od tebe ništa osim trafikanta. 

    – A baš bi mi prijalo da budem biskup barem na pet minuta, da mi se mozak malo odmori. Da mi se sva misao vrti oko toga da ništa nije važno i da je sve isto… A ovako mi, jebajiga, ostaje da lupam glavu oko toga je li Bog ljudima dao razum samo zato da bi im ga papa oduzimao ili je imao kakvih ozbiljnijih namjera… I da pjevam: »za pametnim viču – budala je taj / a glupanu lako se skriti.« 

    – Šuti, trafikant, odnio te taj tvoj Okudžava!