– Sve je to zbog Srba, trafikant, kažem ti ja… Sve je to zbog Srba.

    – Šta je zbog Srba? 

    – Ovo što nam rade Nijemci. 

    – A šta nam to Nijemci rade? 

    – Drže nas na kratkom lancu. I još nam drže lekcije da nismo spremni za ulazak u Europsku Uniju. Čuo si onog predsjednika Bundestaga.   

– Nisam čuo da je spominjao Srbiju, ali sam čuo da govori o lošim iskustvima s Bugarskom i Rumunjskom zbog kojih će biti na oprezu i s Hrvatskom. I šta se uopće živciraš zbog predsjednika Bundestaga?! Pa nije taj Norbert Lammert jedini Nijemac kojeg će se pitati je li Hrvatska spremna ili nije spremna za EU. 

    – Možemo se mi, trafikant, frigat s ulaskom ako se bude pitala i naša osvjedočena prijateljica Doris Pack. I ona kaže da nismo daleko odmakli u ispunjavanju preostalih uvjeta, jer je naša Vlada gubila vrijeme. 

    – To je dežurni refren njemačkih demokršćana. Ali tamo imaš i SPD-ovce koji kažu da onaj tko dovodi u pitanje ulazak Hrvatske, očigledno smatra da Europska Unija nije u stanju i u budućnosti stvarati mir na kontinentu. I kažu da je to najpogrešnije moguće shvaćanje dodjele Nobelove nagrade za mir Europskoj Uniji. I još ono najvažnije: da se na hrvatskom primjeru ne ponavljaju prijašnje greške, pa da stoga Hrvatsku ne treba kažnjavati zbog grešaka koje su počinili drugi. 

    – Kako možeš bit toliki naivac?! Pa jasno je da će SPD-ovci na svakom pitanju tjerat kontru demokršćanima. Baš njih briga za Hrvatsku! 

    – A po čemu ih je onda briga za Srbiju? 

    – Nisam rekao da ih je briga za bilo koga osim za njihove stranačke interese. 

    – Pa zašto si mi onda banuo na trafiku s pričom da Njemačka sve ovo radi zbog Srba? 

    – Zato što to kažu sami Srbi. Oni su im prokljuvili taktiku. 

    – Kakvu taktiku? 

    – Da Nijemci danas treniraju strogoću nad Hrvatskom samo zato da bi Srbiji danas-sutra mogli postavljati nemoguće uvjete. 

  – Večernje novosti, a one se pozivaju na diplomatske krugove. 

    – A na kojeg od drugova iz diplomatskih krugova? Na Vuka Jeremića možda? 

    – Ne znam. Nisu precizirali. Ali taj netko im je nedvosmisleno rekao da je Hrvatska Njemačkoj paravan za ono što će tek raditi Srbiji. Evo slušaj šta naši portali prenose iz Večernjih novosti: »Berlin namjerno zaoštrava odnos prema Hrvatskoj da bi imao pokriće da bude strog i prema Srbiji, a da se to ne shvati kao ‘navijanje’ za Zagreb u odnosu na pritiskanje Beograda.« 

    – Baš u Berlinu razbijaju glavu kako da spriječe ulazak Srbije u EU… Jebote, kao da je Srbija već ispunila sve moguće uvjete, pa joj ovi sad smišljaju nemoguće. I kao da su uvjeti koji se postavljaju Hrvatskoj nemogući. 

    – Možda i jesu. Za Hrvatsku vjerojatno, a za Srbiju još vjerojatnije. 

    – Šta je nemoguće? Dovršit prijevode pravne stečevine EU, napokon riješit problem brodogradilišta, povećat efikasnost pravosuđa, okončat natezanje oko granica? Ili je nemoguće pošteno priznat želimo li ili ne želimo u Europsku Uniju, pa ako ne želimo, lijepo zahvalit i kazat: »Sorry, nama je dovoljna i naša vlastita propast, pa ne želimo dijelit i propast Europe.« A ona će se, naravno, urušit čim dobije našu odjebenicu. 

    – A zašto Europska Unija pošteno ne kaže želi li Hrvatsku u svome članstvu ili ne želi više nikoga?! 

    – I šta kad bi rekla da ne želi? Srpski bi mudraci tupili da Bruxelles i Berlin ne žele Hrvatsku samo zato što ne žele Srbiju, a naši bi umnici drvili kako Europska Unija ne želi primit Hrvatsku bez Srbije. 

    – Sorry, trafikant, ali meni izgleda da bi Europa nas primila, ali tako da joj ne uđemo. 

    – A meni izgleda da bi mi njoj ušli, ali pod uvjetom da ona ne uđe nama. 

    – Činjenica je da ona nama postavlja uvjete, a ne mi njoj. 

    – A znaš li ti kako bi izgledali naši uvjeti? Što bi rek’o nekadašnji potpredsjednik Republike Hrvatske: »Dužnosnici iz Europske Unije trebaju klečeći doći u Zagreb i u Vukovar i u Knin i moliti nas da dođemo u Europsku Uniju i da tako malo povećamo postotak čestitih, vrijednih, poštenih i pametnih ljudi u Europskoj Uniji… Europa nije zaslužila nas Hrvate.« 

    – Ma tko je to provalio? Koji potpredsjednik? 

    – Isti lik koji nudi i ovaj recept: »Mi bismo mogli vrlo uspješno i lijepo živjeti i bez Europe. Srbi isto ne žure s Europom, pljuckaju na nju. Mogli su sa sankcijama, mogu i bez Europe. To nam dokazuje da postoje države koje sasvim normalno mogu živjeti, egzistirati, napredovati, a da ne uđu u Europsku Uniju. Zašto se Hrvatska ne ugleda u te države?« Ili ćemo se priklonit diskursu onog kandidata za predsjednika države: »Ma kakva Europa, trebaju nas na koljenima moliti da uđemo u Europu, kao što Švicarce mole. Nećemo ući, vi ste šuganovići za Hrvatsku. Europa nema mora, nema tradiciju, nema tako stari parlament kao Hrvatska. Europa dobiva biser, a mi se ne znamo postaviti.«? 

    – Jebote, trafikant, gdje ih pronalaziš? 

    – Ovdje, majstore, ovdje. U zemlji koju zatupljuju admirali bez mornarice koji »gospodi iz Europe poručuju da će uskoro stajati u redu na granici i čekati da ih jednog po jednog pustimo u svetu zemlju gdje obitavaju Hrvati« i generali koji su iz rata izašli kao duhanski i kemijski magnati, pa nam pametuju kako smo »mi sve sveli na to da je, eto, dobro ući u Europu jer ćemo onda, recimo, moći povoljnije kupiti kvalitetne uloške za ženske bolesti« i kako »u Hrvatskoj vlada mišljenje da je sve što dolazi od Europe prava stvar; da ti govno stave u usta, rekao bi baš je 

    – Pa znamo, trafikant, da Europa nije idealna. 

    – Znamo, čuli smo od našeg uglednog književnika i akademika da je »Europa smeće kakvo su stvarali su i Hitler i Staljin, ali ne da ojačaju male i slabe, nego da ih zbrišu«. Kao što smo i od predsjednika Društva hrvatskih književnika čuli i ovaj biser: »Što danas Europska unija zamjera Hrvatskoj? Hrvatska ne poštuje europske norme i ciljeve. Je li? Poštuje li te norme i ciljeve jedna Amerika?« 

    – Ali moraš razumjet da ljudi u Hrvatskoj imaju opravdane strahove… 

    – Jednako opravdane kao i oni u Njemačkoj. 

    – Čega se oni boje? Da će im Hrvatska bit isto što i Rumunjska i Bugarska? 

    – Ne, nego da ćemo u Europskoj Uniji napokon bit svoji na svome. 

    – Misliš na one političke poštapalice da smo mi bili Europa i prije Europe? 

    – Ne nego na naše nazovipovijesne libre u kojima možeš pročitat i ovo: »Današnja njemačka pokrajina Brandenburg bila je između petog i četrnaestog stoljeća hrvatska zemlja Branibor. Pokrajina Branibor i njen istoimeni glavni grad, današnji Berlin, osvojeni su od strane njemačkog kralja Heinricha Prvog, koji je pobio veći broj tamošnjih Hrvata.« 

    – Ali, trafikant, takve nas priče ne vode nikamo. 

    – Ili nas vode upravo tamo kamo se lažemo da smo krenuli.