Vjerovala sam da će odustati nakon prve pokazne vježbe i početi smišljati nešto sasvim drugo, ali nisu. Beskorisna kampanja hvatanja djece mlađe od 16 godina u kasnim izlascima nastavljena je i ovog vikenda. 

   Policija se tim uspjehom čak pohvalila posebnim priopćenjem koje, s dozom ponosa između redaka, ističe da je, u noći sa subote na nedjelju, u zagrebačke policijske postaje privedeno 65 maloljetnika mlađih od 16 godina. Zatečeni su u kafićima nakon 23 sata, pa su protiv njihovih roditelja podnesene prekršajne prijave. 

   Dakle ovo glumatanje zabrinutosti društva za mlade, koje je nedavno započelo noćnim legitimiranjima u Rijeci i Splitu, ipak nezaustavljivo ide dalje iako je teško razumjeti s kojom idejom i s kojim ciljem. 

   Taj rezon da se oko maloljetničkih provoda do zore nešto mora učiniti ispravan je, naime, samo utoliko što problem doista postoji i što ga je previše opasno gurati pod tepih.

   Kojekakvi lokali i klubovi diljem Hrvatske do jutarnjih su sati stvarno puni tinejdžera među kojima uvijek ima i klinaca od 13, 14 i 15 godina. Djeca tamo slobodno puše, prodaje im se alkohol, ima nasilja i droge, a po rukama se prevrće novac od maminog džeparca za sendvič i kakao. 

  Da. To mora zabrinuti i vlast kao što brine odgojitelje i odgovorne roditelje koji su se, otkad je svijeta bi vijeka, prisiljeni natezati sa svojom djecom oko toga hoće li doći doma u jedanaest ili u ponoć pri čemu njihovi slobodniji vršnjaci bez problema ostaju do jutra. 

   No u ovoj policijskoj akciji je sve krivo osim motiva. Jednostavno su odabrane pogrešne metode. Briga zajednice za djecu puno je kompliciranija stvar nego slati policajce da ih u tri ujutro skupljaju po parkovima i noćnim lokalima i prestrašene voze u postaju. 

   Pa ne misli valjda ministrica Opačić da će nemarni i apatični roditelji postati aktivni i savjesni čim čuju da mogu zaraditi prekršajnu prijavu. 

   Valjda ministar Ranko Ostojić ipak nije uobrazio da će njegove noćne racije moralno preobratiti pohlepne ugostitelje koji djeci prodaju alkohol i da će se oni odmah posramiti od toga što čine. 

   Zar u MUP-u itko stvarno vjeruje da će četrnaestogodišnjaci sami odustati od noćnog tulumarenja u strahu od policijskih ophodnji kad je biti vani po noći u tim godinama avantura broj jedan. 

   I je li moguće da se, povrh svega, vlast doista nada da će policija vratiti sreću i red u nesređene obiteljske domove gdje su roditeljima, najčešće zbog socijalnih i egzistencijalnih problema, posvema ispali iz ruku i kompas i uzde? 

  Pa sve su to najobičnije gluposti. Jer djeci treba odgoj, a represija nije odgoj. Ona može biti samo zadnja mjera kad se sve drugo poduzelo. 

   A što se uopoće ovdje poduzelo? 

   Dopustilo se da kladioničari pootvaraju svoje rupčage pored svake škole. Sport je postao rezerviran za djecu čini roditelji mogu platiti članarine i skupu opremu. Plaće nastavnika tako su srozane da se od njih više i ne očekuje organizacija zabavnih slobodnih aktivnosti koje će djecu mamiti u školu i poslije škole. Ulazak u lokale za odrasle nije zabranjen maloljetnicima čemu se uvijek čude stranci. Mladima smo pokazali kako premijer krade i korumpirane glavešine. 

   Pa šta se onda čudimo kad djecu sami guramo da se identificiraju s mafijašima i cajkama? Naravno da to ne može promijeniti policija.