Damir Polančec sutra ide u zatvor. Taj je čovjek pet godina bio potpredsjednik Vlade, dakle politički vrlo važan i moćan državni dužnosnik, pa njegov odlazak na služenje desetomjesečne kazne ima senzacionalan prizvuk.

Međutim, Polančecovo zatvaranje prolazi u gotovo posvemašnjoj tišini, u medijima je svedeno na razinu fusnote. Možda je to posljedica zamora javnosti temom korupcije među hrvatskih političara, ionako prevladava stav da su oni redom lopovi koji nemaju drugih ambicija nego koristiti se položajem u privatne svrhe.

U tim je okolnostima sasvim uzaludno, čak blasfemično tvrditi da Polančec zapravo nije zaslužio zatvor jer »znamo mi sve njih«. Ali, da, zaista je velika nepravda što Polančec mora na robiju zbog jedne, doduše, nepotrebne i promašene studije koju je naručio od odvjetnika Petra Miletića i platio mu za to iz državnog proračuna pola milijuna kuna. 

   Ako se tu »studiju« o konvalidaciji radnog staža i mirovina Srba s područja okupiranih tijekom devedesetih godina promatra izolirano, onda nema prostora za drugačiji zaključak nego da je Polančec kriv.

Kazneno je djelo nekome na taj način priskrbiti materijalnu korist na račun poreznih obveznika. Sudac Ivan Turudić koji je Polančeca osudio na 15 mjeseci, što je Vrhovni sud naknadno smanjio na 10 mjeseci, možda stoga nije imao izbora. 

  No, glavni državni odvjetnik Mladen Bajić morao je gledati širu sliku, a ne fokusirati se isključivo na studiju. Neosporno je, naime, da je putem tog, vjerojatno pogrešno izabranog modela, samo namiren odvjetnik, zastupnik nekadašnjih radnika Borova koji su tužili državu za ogroman novac.

Polančec se nagodio s Miletićem, radnici su pristali na manje iznose, ali su ipak bili zadovoljni, a vukovarsko poduzeće moglo je normalizirati poslovanje. Nekadašnji potpredsjednik vlade napravio je u svakom pogledu dobru stvar, naročito za državu.

Donijelo mu je to i nagradu grada Vukovara. Apsurdno je zato što je Bajić iz cijelog tog složenog aranžmana izdvojio samo studiju i prikazao to kao da je Polančec odlučio njemu do tada nepoznatom odvjetniku jednostavno dati iz proračuna 500 tisuća kuna. S kojim motivom? Utvrđeno je da Polančec nije ništa materijalno profitirao, nije s Miletićem podijelio taj novac. 

  Polančec se teretilo da je oštetio Hrvatsku prodajući MOL-u upravljačka prava INA-e. Kasnije mu je Bajić to skinuo i pretvorio ga u običnog svjedoka. Ni u vezi s HEP-om i TLM-om nije više okrivljen.

Još se Polančecu sudi za zloupotrebe u Podravci i možda je tu doista nešto muljao. Može mu se, kao i brojnim drugim HDZ-ovcima, zamjeriti i što nije, a morao je vidjeti da se oko njega događaju razne sumnjive aktivnosti koje su, uostalom, tu stranka i dovele na optuženičku klupu.

U zatvor, međutim, zbog studije ne bi smio ići. Tu se ne radi ni o kakvom izvršenju pravde. Damir Polančec učinio je nešto dobro i korisno za državu, a ona ga sada zauzvrat šalje u – Remetinec.