Patetično je kako se na zagrebačkom Medicinskom fakultetu svi osim studenata kao navodno iščuđavaju zbog ovih hapšenja. I kako dekan Davor Miličić uvrijeđeno ispravlja sve one koji tvrde da je ova teška sramota samo vrh ledenog brijega kad je riječ o korupciji na Medicini. 

   Nije to nikakav vrh ledenog brijega, nego samo »igla u plastu sijena«, duri se Miličić, braneći dosjetkom sumnjivu čast svog fakulteta kojemu se davno proricalo da će se kad tad pridružiti Prometu i Ekonomiji u nekoj novoj USKOK-ovoj akciji Index četiri, pet ili sedam. 

   Pa nije se u zagrebačkim kuloarima 2008., kad su zaredala hapšenja na ona prva dva fakulteta, bez vraga postavljalo pitanje: A kad će Medicina? 

   I neće valjda biti da se gospodin dekan ne sjeća kako su neki njegovi vrli kolege, na čelu s bivšom dekanicom i njegovom prethodnicom dr. Nadom Čikeš, prije nekoliko godina namislili poslati ravno na psihijatrijsko vještačenje zdravog i pravog dr. Matka Marušića, jednoga od rijetkih iz sustava koji se usudio javno progovoriti i o korupciji na fakultetu, i o omerti među liječnicima uspostavljenoj da ta mreža može nesmetano funkcionirati. 

  A također nije uvjerljivo niti to da čak i studenti prve godine Medicine znaju za slučajeve mita na toj Katedri za anatomiju, a ne zna dr. Davor Miličić, profesor koji je toliko prisno srastao sa svojom uvaženom ustanovom da je na kraju evo postao i njezin dekan. 

   Ma sve su to prazne priče i čovjeka samo nerviraju, neka to naprosto riješe Bajić i sud. Pa neka lete s posla, neka im se oduzmu titule i neka im se zabrani svako bavljenje strukom do kraja života. 

   Jer u ovoj maloj slatkoj aferici s obje strane tezge okupili su se baš sami doktori, a priča se da bi ih bilo još puno više da slučaj nije propao prije nego što je doveden do kraja zbog dvojice korumpiranih policajaca koji su provalili istragu. 

   Bijele kute su prodavale ispite, bijele kute su ih kupovale od svojih kolega za svoju djecu i tako je sve ostajalo u obitelji. Tko zna koliko je te robe prošlo, kroz koliko ruku i koliko godina dok ovi posljednji nisu uhvaćeni na djelu. I koliko je doktora, uostalom, diplomiralo s kupljenim ispitima i sada nas dočekuju u ordinacijama. 

  Liječnik je dr. Zlatko Kelović s Anatomije, liječnici su njegova dva asistenta, kažu obojica odlikaši, liječnik u Novoj bolnici je i muž Bajićeve zamjenice. Taj koji je silom navalio da mu i sin postane doktor pa mu je unaprijed nabavio pitanja za anatomiju, ali je genij svejedno opet pao. 

   Liječnička obitelj su i ti Čakaruni iz Zadra, čijeg je mezimca Kelović progurao kad je već bio pao na usmenom i to tako što je svom asistentu naredio da ga pusti, a službenicama u referadi da preprave dokumentaciju. 

   Kad postupak ode dalje, bit će posebno zanimljivo vidjeti kako to da bi profesora Kelovića svi uvijek poslušali bez riječi. Moguće je, naravno, da im je svima za to plaćao pa su surađivali, ali moguće je i da nije. 

   Nego su možda znali da će im se, ako ne budu susretljivi, život pretvoriti u pakao. A opet nisu bili skloni tome da se odu požaliti dekanu Miličiću da se nad njima vrši pritisak da rade stvari protiv svoje savjesti. A zašto nisu, eh to i jest naše glavno pitanje.