– Jesi vidio, trafikant, vijest na internetu: petogodišnja Stephanie Milda je uspješno operirana u Chicagu, probudila se iz narkoze s osmijehom na licu i kaže da više ne osjeća bolove? 

    – A jesi li ti vidio da je za njezinom obitelji u Hrvatskoj izdana medijska tjeralica? 

    – Ma kad? 

    – Evo danas, u Hrvatskom listu. Preko cijele naslovne i na još punih šest stranica unutra. Evo vidiš naslov: »Tamna strana humanitarne akcije u Zadru«, a podnaslov pročitaj sam.– »Narod skupio 2.5 milijuna kuna za, po mišljenju hrvatskih liječnika, nepotrebnu operaciju male Stephanie – roditelji izvrijeđali liječnike!« Kako to misle: nepotrebnu operaciju? Šta kod nas stvarno postoji genij koji misli da se tako teška malformacija mozga i kralježnice može izliječit bez operacije? 

    – Izgleda da postoji više njih. Evo okreni na tekst pa ćeš vidjet: »Obitelj Milda odlučila se za operaciju svoje petogodišnje kćeri Stephanie u Chicagu koja stoji 300 tisuća dolara iako hrvatski stručnjaci tvrde kako njihovoj kćeri nije potrebna operacija…« 

    – Koji to hrvatski stručnjaci? 

    – Ne spominje se niti jedan stručnjak, ni hrvatski ni nehrvatski, koji bi to tvrdio. 

    – Pa zašto Hrvatski list iznosi nepostojeću tvrdnju? 

    – Valjda zato što ide u prilog njihovoj priči o obitelji bolesne djevojčice koja je prevarila dobrodušne donatore. A odmah nakon što su napisali da hrvatski stručnjaci tvrde kako maloj Stephanie nije potrebna operacija, piše kako isti stručnjaci tvrde da operacija koju žele njezini roditelji uopće nije rizična, da se uspješno izvodi na više mjesta u Hrvatskoj na trošak HZZO-a, te da u Europi cijena takve operacije ne prelazi četrdesetak tisuća eura. Sve u istoj rečenici. A onda slijedi i senzacionalno otkriće da su roditelji »posjetili bolnice u Zürichu i Ljubljani«, ali da tamo »liječnici nisu pristali na operaciju vjerojatno zaključujući da nije ni potrebna«. 

    – Šta znači to: »vjerojatno zaključujući«? Jesu li ti investigativci iz Hrvatskog lista nazvali liječnike u Zürichu i Ljubljani, pa od njih čuli kakav su »vjerojatni zaključak« donijeli ili… 

    – Ne, ali su zato razgovarali sa zadarskim neurokirurgom dr. Radom Škaricom kojemu su roditelji male Stephanie rekli da su bili u Ljubljani i Zürichu, ali mu navodno nisu znali odgovoriti zašto tamo nisu htjeli operirati djevojčicu. Novinarka Hrvatskog lista na osnovu toga ispisuje sljedeću dijagnozu: »Moguće je da su švicarski i slovenski liječnici utvrdili da djevojčici nije ni potrebna operacija.« 

    – A zadarski liječnik, šta on kaže? 

    – Da Stephanie nije životno ugrožena, da ima i mnogo težih slučajeva od njezina, te da mu nije jasno zbog čega se inzistiralo na žurnom skupljanju novca za operaciju u Chicagu. 

    – A ostali hrvatski neurokirurzi? 

    – Dr. Darko Chudy kaže kako se u Hrvatskoj godišnje obavi desetak takvih operacija… 

    – Pa i Stephanie je operirana u Hrvatskoj, ali operacija očigledno nije uspjela. Čitao sam u novinama da je čikaški neurokirurg, ovaj koji je danas operirao Stephanie, rekao kako liječnici u Zagrebu nisu napravili ništa. 

    – I to je jako uvrijedilo naše liječnike. Dr. Chudy kaže: »Teško je vjerovati da bi ugledni američki neurokirurg školovan na Harvardu javno prozivao, ismijavao i rugao se liječnicima bilo koje druge zemlje.« A onda još kaže da »cijena ovakve operacije koju će obaviti neurokirurg u SAD-u prelazi cijenu skupog medicinskog aparata kojim se mogu liječiti pacijenti u Hrvatskoj«, te dodaje da je »napisana cijena operacije visoka čak i za takve postupke u SAD-u«. 

    – Drugim riječima: nešto je tu sumnjivo? 

    – Po Hrvatskom listu ispada da su sumnjivi roditelji. Zato što nisu pustili liječničku dokumentaciju u javnost, pa su se – slušaj sad ovo! – »mnogi pitali što je zapravo istina, koliko je dijete bolesno i što roditelji žele«. 

    – A šta bi roditelji mogli željeti osim da izliječe svoje teško bolesno dijete? 

    – Evo šta piše Hrvatski list: »Činilo se kao da ih ništa drugo ne zanima nego novac, kao da nisu imali potrebu ljudima, koji su isti taj novac darivali iz svojih džepova, pokazati nalaze liječnika i objasniti o čemu se tu radi, zašto se odlazi u Ameriku.« 

    – Jebote, pa ne odlaze na rodeo ni u Disneyland! 

    – U Hrvatskom listu ćeš vidjeti da se postavlja i pitanje »jesu li roditelji ovo iskoristili kao odlazak preko bare s obzirom na situaciju u Hrvatskoj«… 

    – Ma daj, trafikant, to si izmislio! 

    – Da nisam izmislio i ovo: »Stephanie je, unatoč bolesti, bila glavna zvijezda svih događanja, pojavljivala se na koncertima, utakmicama, malim i velikim dnevnim priredbama pa ostaje nejasno kako je sve to uspjela izdržati s obzirom na svoje teško stanje o kojemu se govorilo i zbog kojega je mobilizirana cijela javnost.«? Ili pitanje Hrvatskog lista: »Je li u redu ova segregacija prema ostalima koji također trebaju pomoć?« 

    – Kakva segregacija? Otkud su stigli do segregacije? 

    – Pa ispričao im jedan od organizatora akcije prikupljanja pomoći za Stephanie kako nije siguran da bi još jedna takva akcija uspjela. I povjerio im kako se tih dana, dok je akcija trajala, najviše bojao da mu ne zazvoni telefon i da se ne zatraži pomoć za neko drugo dijete. 

    – I onda je to segregacija? 

    – Po njihovu mišljenju očito jest, jer novinskom cipelarenju obitelji Milda, za čiju kći je prikupljen novac kako bi otišla na operaciju koja se proglašava nepotrebnom, treba dati humanitarni smisao. Za Stephanie, eto, ima novca, dok za drugu »segregiranu« djecu nema. I vjerojatno ga neće ni biti, jer se kroz čitav tekst provlači sumnja u prevaru. 

    – Kakvu prevaru kad roditelji u poruci zahvale iz Chicaga pozivaju »sve koji su organizirali bilo kakvo događanje vezano za prikupljanje donacija za Stephanie da dostave uplatnice, potvrde i ostale dokumente kako bi ih mogli lakše usporediti s bankovnim izvodima i napraviti završni financijski izvještaj«? I još posebno mole da dokumentaciju dostave »svi oni koji nisu tražili pisane suglasnosti organizacijskog tima ili roditelja, a samoinicijativno su pokretali akcije u javnosti koje su bile promovirane i putem medija i interneta«, jer kažu da »za takve akcije nitko iz organizacijskog tima ne može jamčiti transparentnost, a u završnom izvještaju su dužni opravdati svaku lipu«. 

    – E vidiš, i to će im zamjeriti. Kao što im, vjerovao ti to ili ne, zamjeraju i na »maminim SMS porukama iz Amerike u kojima obavješćuje o svakom koraku«. 

    – Jebote, trafikant, pa gdje mi ovo živimo? 

    – A ti ovo ubijanje ljudskosti u pojam još uvijek nazivaš životom?