Slučaj je htio da je baš u predvečerje Dana neovisnosti 28-godišnji Leonard Mlinarić iz Belog Manastira pobijedio na HTV-ovom kvizu znanja Sve u 7, i to sam samcat, bez ijednog džokera. To je odmah postalo glavna vijest jer je mladi profesor klasičnih jezika i povijesti postao prvi osvajač raskošne nagrade od milijun kuna, a milijun kuna u Hrvatskoj je vijest pa kako god da okreneš. No ovoga puta je taj stvarno glomazni dobitak – svota svakako još veća od deset godina jedne bruto profesorske plaće – nekako na brzinu postao potpuno sekundarna stvar. 

   To se vidi po tome što su ushićene gomile nepoznatih ljudi navalile pljeskati trijumfu ovog baranjskog dečka putem svih dostupnih portala i komunikacijskih kanala, a malotko je u tim izljevima čestitki i dobrih želja uopće i spomenuo taj milijun. 

   Doista malo paradoksalno za ovu kulturu gdje smo se navikli da se nečija vrijednost i težina mjere prvenstveno u novcu – Leonarda su mase počele tretirati kao zvijezdu ne zato što je postao bogat, nego zato što je pametan i sposoban. 

  Naravno da će već sutradan na ovu romantičnu priču o zdravom uspjehu pasti zaborav. Prekrit će je novi napeti nastavci suđenja bivšim političkim glavešinama za korupciju, špekulacije da Linić uvodi još koji porez i daljnje pojedinosti o sramotnom razbacivanju novca poreznih obveznika poput onih iz kancelarija Fonda za zaštitu okoliša, koje je HDZ-ov direktor Vinko Mladineo dao opremiti dizajnerskim namještajem, basnoslovno skupim sanitarijama Villeroy&Bocha i umjetničkim slikama. No, taj kratki časak blagotvornog općenarodnog veselja zbog besprijekorne pobjede ovog skromnog momka, koji se bori za egzistenciju držeći nastavu u nekoliko škola u Slavoniji i Baranji, pamtit će se barem u njegovom kraju kao okus slatkog bombona. 

   To što je nagrada od milijun kuna zasluženo pala u krilo jednom mladom profesoru iz mrkle provincije – za javnost je očigledno svojevrsna poruku nade. Jer u Hrvatskoj – gdje smo, kako kaže predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Zvonko Kusić, iz socijalizma zadržali sve što nije dobro, a iz kapitalizma uzeli sve najgore –  izgubilo se povjerenje da se itko može proslaviti zahvaljujući svojim kvalitetama. 

  Kod nas su ljudi postali cinični, ogorčeni i zavidni jer više nitko ne vjeruje da može uspjeti i obogatiti se čovjek koji je naprosto vrijedan, pošten i ustrajan. Navikli smo da se pare mlate na brzinu i samo u kontekstu mutnih poslova povezanih s političkim kriminalom i korupcijom. 

   I zato se misli da rad i skromnost ne vrijede ništa. I da se isplate samo veze, laktarenje, mito, slalom kroz zakone, pokvarenost i politička protekcija. 

   Koliko smo samo puta čuli kako se ljudi žale da su krivo odgojili svoju djecu zato što su im govorili da će ići naprijed ako budu učili, radili i poštovali druge. 

   Pojavio se, međutim, taj anonimni dečko Leonard iz Belog Manastira. Majka Ljubica, otac Stevo i sestra nezaposleni. Možeš misliti kako se živi. I upravo on je zaradio taj milijun. Pošteno. Znao je sve odgovore. 

   Danas nešto takvo zvuči nestvarno, kao neka lijepa bajka. Kud ćeš ljepše želje za Dan neovisnosti nego da se u Hrvatskoj vrati vjera u poštenje, upornost i rad.