Čudo su mediji, a naročito televizija. Kažu da Ivo Sanader nakon nastupa u emisiji Nedjeljom u 2 nije više kod hrvatskih građana omražen u mjeri u kojoj je to bio prije nego nas je putem »čarobne kutije« posjetio u vrijeme nedjeljnog ručka. Nekakva agencija, koja je sebi uzela za posao mjerenje našeg raspoloženja prema političarima, kaže da Sanadera mrzimo nešto manje nego u rujnu. O, kako odjekuje ta vijest! Dežurni moralisti pitaju se jesmo li mi, hrvatski građani, uopće normalni kad se tako lako damo zavesti. Čudo su mediji, oni oblikuju naše mišljenje kao komad gline, ali nema tog čuda koje Ivu Sanadera može vratiti u politički život i srca hrvatskih birača, u kojima se, inače, nađe mjesta za svakakve bezumnike i manipulatore. 

    Ipak, Ivu Sanadera ne treba u potpunosti odbaciti, osobito ne u ovom trenutku, kad još može biti itekako koristan. Procesi koji se protiv njega vode na sudovima mogu biti iskoristivi za propitivanje metoda rada Državnog odvjetništva, točnije Državnog odvjetnika Mladena Bajića. Sanaderova obrana, naime, upozorila je na notornu činjenicu da su podaci iz tajne istrage protiv Ive Sanadera redovito objavljivani na stranicama pojedinih dnevnih novina, a s obzirom da je u nekima od tih slučajeva bivši premijer jedini optuženik – jasno je kao dan da po Sanadera kompromitirajuće materijale nije novinarima doturala njegova obrana. Trebao bi zreo čovjek biti naivan kao dijete da povjeruje da Državno odvjetništvo s tim nema ništa. Svakome tko je pratio i prati suđenje Ivi Sanaderu jasno je da je to suđenje, prije nego se stalo odigravati na sudu, već provedeno na stranicama dnevnih novina, istih onih koje su bivšeg premijera kovale u zvijezde u vrijeme dok je bio politički moćan. Usput rečeno, novinske stranice zadužene za političke hvalospjeve danas su rezervirane za predsjednika Ivu Josipovića, kojeg se bez jasnog razloga hvali na dlaku isto kako se nekad hvalilo danas omraženog Sanadera. 

    Elem, javna presuda Sanaderu već je donesena. Kriv je po svim točkama optužnice. Nemamo namjeru sažalijevati bivšeg premijera, jer on je sam gradio sustav koji ga danas razapinje. Razapinju ga njegovi bivši prijatelji. Međutim, kad smo već stigli do demontiranja Ive Sanadera, zar ne bi bilo uputno demontirati i sustav koji je on brižno gradio i njegovao? Suđenje Ivi Sanaderu pravi je trenutak za inicijativu koja bi, rekosmo, pod lupu stavila Državnog odvjetnika Mladena Bajića, hrvatsko pravosuđe i izdavačke kuće koje godinama beskrupulozno manipuliraju javnim mišljenjem. Za ovaj posao, na žalost, hrvatsko društvo nema kapaciteta, a čini se niti interesa. Svejedno, na ovom mjestu podsjetit ćemo još jednom na sadržaj depeše koju je američko veleposlanstvo u Zagrebu svojedobno uputilo svojoj središnjici u Washingtonu, a koja je svjetlo dana ugledala zahvaljujući WikiLeaksu. Politički tajnik veleposlanstva Chris Zimmer doslovno je napisao: »Bajić je rekao kako nove ovlasti umnogome povećavaju mogućnost tužitelja da kontrolira curenje informacija u medije i iskoristi medijske veze kad je to probitačno«. Pitanje se nameće samo po sebi: Da li je Mladenu Bajiću bilo probitačno puštati u javnost podatke iz tajnih istraga protiv Sanadera? Da, bilo je to probitačno i Bajiću i dnevnim novinama koje su od Sanadera u vrijeme njegove vladavine pravile političkog supermena. 

    Informacije su, naime, u medije počele curiti prije promjene vlasti te se može zaključiti da je Glavnom državnom odvjetniku ocrnjivanje Sanadera bilo probitačno da bi se zbog dobivanja još jednog mandata približio političkoj opciji koja je pobjedu imala u rukama davno prije izbora. Iz sličnih razloga – približavanja novim vlastodršcima – medijsko suđenje Sanaderu bilo je probitačno i izdavaču dnevnih novina na čijim stranicama je javno suđenje provedeno. Sve je, čini se, jasno kao dan, ali kao što vidite Bajićev rad u medijima se ne problematizira. Naprotiv, svaka kritika izrečena na njegov račun doživljava se kao podrška Ivi Sanaderu. Umjesto da se hvataju u koštac s aktualnim problemima, umjesto da iz dana u dan upozoravaju kako je Državno odvjetništvo kroz prste propustilo niz političkih uglednika HDZ-a koji su znali za pljačku državnog novca i u njoj operativno sudjelovali, mediji su pribjegli šutiranju »mrtvog konja«. Na taj način zadovoljavaju se niske strasti hrvatskog društva, ali ne doprinosi se niti milimetar demontaži sustava koji je Sanadera iznjedrio, koji je građen prije i za vrijeme Sanadera. Zato nikom ne treba biti čudno ukoliko na čelu države sutra dobijemo nove sanadere, odnosno nikog ne treba čuditi kad se sutra sam zatekne u situaciji da mu sude prije suđenja.