Vjerojatno bi i rekordan broj gledatelja »Nedjeljom u 2« sraz popularnog voditelja i omraženog optuženika bodovalo u korist bivšeg premijera. Nije Sanader tek puki šarmer bez pokrića, on urođeni talent glumca uspješno kombinira s komunikacijskim vještinama, ne ustežući se bacati prašinu u oči uvijek kad mu zagusti. Primjerice, kad svoj kukavički bijeg iz vrućeg premijerskog stolca pokušava prikazati herojskom bitkom za svaki pedalj hrvatskog teritorija. Nema sumnje, dao bi Ivo Sanader i taj famozni »junction« Slovencima samo da on bude taj koji će Hrvatsku uvesti u EU, baš kao što je u ime Bruxellesa Haagu izručio Gotovinu zaboravivši što je svojedobno vikao na splitskoj Rivi. 

  Nije Ivo Sanader naprasno pobjegao ostavivši i Hrvatsku i vlastitu stranku u nebranom grožđu zbog svetog teritorija. I ovoga puta »zaboravio je« što je svojoj nasljednici ostavio u miraz, prije svega praznu državnu blagajnu koja se morala spašavati kriznim porezom, tzv. haračem. Pokušao je akter mnogobrojnih sudovanja medijsku pripremu svog povratka u javnost naslovljenog »Tko se boji Ive Sanadera« uz pomoć odvjetnika i svog medijskog Mačeka prikazati inverzno kao »Tko je smjestio Zeki Rogeru«. Bila su mu puna usta Mladena Bajića koji navodno, vodi križarski rat protiv njega po nalogu Jadranke Kosor koja ga politički proganja od trenutka kada ga je nakon neuspješnog puča izbacila iz HDZ-a. 

   Povukao je Sanader pištolj i povikao staljinizam za Bajićeve metode iako politički progoni nisu bili ništa neobično dok je on bio najmoćniji čovjek države. Tako je svojedobno Branimira Glavaša nazvao vizionarom HDZ-a da bi nakon što se politički razišao s osječko-baranjskim šerifom omogućio policijsku istragu koja je dotičnog otpremila na sud i u zatvor. 

  Kada bismo iz tog jednosatnog pokušaja uljepšavanja lika i djela skinuli lažnu ružičastu patinu i odbacili verbalnu ekvilibristiku, došli bismo do gole istine o jednoj autokratskoj vladavini koja se za održavanje na vlasti svesrdno i rado koristila institucionalnim i izvaninstitucionalnim metodama.

Rezultate takvog Sanaderovog vođenja države osjećamo na vlastitoj koži i danas, a plaćat ćemo ih još dugo iz vlastitog džepa. Katastrofalna gospodarska situacija, poharana državna blagajna, golemi dugovi, uništena radna mjesta, opći društveni i moralni rasap, korupcijom i kriminalom premrežena Hrvatska, to je ono što nam je u baštinu ostavio Ivo Sanader. Stoga tu nahočad iz Tuđmanovog šinjela koja se međusobno poklala oko plijena, ne treba žaliti i zdvajati što su se našli tu gdje jesu.

Ti dželati naše budućnosti sada se pokazuju cvilidretama i igraju na zaborav i emocije starčadi koja nema ni za kruh ni za lijek dok si on, Ivo Sanader, nema što predbaciti! 

   On svemogući koji je mislio da je stijena, a sada se pred nama prosuo kao pijesak.