Mediji, kao i tobožnji analitičari koji ih dnevno zasipaju svojim premudrim političkim opservacijama, praktično su od formiranja Vlade Zorana Milanovića ljuti na HDZ što ta stranka nije djelatna, čvrsta oporba.

»Oni se bave sami sobom«, zvuči kao najgora kletva. Jer, eto, Vlada je nesposobna i nužna joj je kvalitetna alternativa, a HDZ je, umjesto da iz svoje kreativne radionice izbacuje prijedloge kako riješiti hrvatske gospodarske i socijalne probleme, koncentriran na vlastite.

Predsjednik stranke Tomislav Karamarko ozbiljno shvaća te primjedbe, pa se brani pred novinarima da nije tako, nabraja koliko je tematskih press konferencija održao HDZ i slično. A zapravo bi trebao jednostavno reći – da, naravno da se bavimo sami sobom, a čime bismo se drugim. 

   Krajem prošle godine HDZ je u svojoj povijesti izgubio tek druge parlamentarne izbore. Zato odlazak stranke u opoziciju ima na nju kataklizmički učinak. Članstvo još uvijek ne shvaća što ih je snašlo i kako su to vlast odjednom prigrabili jugoslaveni i bezbožnici.

Osim toga, HDZ je stranka kojoj se sudi za korupciju, također i njihovom nekadašnjem predsjedniku koji je određeno vrijeme čak bio u zatvoru. Pod udar zakona došli su još neki aktualni ili bivši članovi. U javnosti je prošireno mišljenje da je cijela ta stranka kriva zbog stvaranja jednog kriminalnog sustava za pustošenje državne imovine.

Ali, Karamarko bi se sad morao praviti da ništa od toga ne postoji i tražiti od svojih da sve raspoložive stranačke resurse uključe u potragu za spasonosnim formulama za izlazak iz krize. Svašta. Uostalom, HDZ ne može biti vjerodostojna oporba kad bi im to baš i bio temeljni cilj.

Dovoljno je da ih se, kao prošlog tjedna SDP-ovka Dragica Zgrebec u parlamentu, upita: »Dobro, a što ste činili osam godina dok ste bili vlast«. I tu sva priča završava. HDZ-ovim zastupnicima preostaje poslije toga samo da pognu glave. 

   Kad je Ivo Sanader u proljeće 2000. izabran za predsjednika, HDZ ipak nije bio u ovako teškom stanju kao danas. No, unatoč tome u iduće su se tri godine Sanader i njegovi bliski suradnici »bavili sami sobom«. Tu i tamo bi tek zagalamili na Račanovu vladu da ne čuva dignitet Domovinskog rata.

 Ni Karamarko i sadašnji čelnici nemaju izbora, sređivanje HDZ-a, osmišljavanje novog identiteta stranke, primarna im je zadaća. Drugo je pitanje kako su to dosad radili i hoće li na kraju nešto iz toga ispasti.