Rijetko je kada u Saboru vladalo takvo slaganje vlasti i oporbe kao jučer, kad je jednoglasno donesen Zakon o financijskom poslovanju. Ministar Slavko Linić dobio je otvorene ruke za početak velike i bolne operacije kojom će se u idućih pola godine rješavati goruće pitanje neplaćanja računa, budući da se iznos nepodmirenih dugova među poduzećima, bankama i državom popeo na 44 milijarde kuna.

Mnogi su najprije gunđali protiv tog zakona koji želi srezati nelikvidnost, a sada ga većina pozdravlja, uključujući i banke. Sjećaju se, vjerojatno, da je slična operacija prije desetak godina, za vlade Ivice Račana, polučila dobre učinke. Vlada je naslijedila neplaćene račune u iznosu od 27 milijarda kuna, a do kraja 2003. prepolovila ih je na 13 milijarda.

Ali taj uspjeh Račanove ekipe, kojeg je već sljedeća vlada pokvarila, nije postignut samo povećavanjem discipline. Vlada se zadužila u inzemstvu za najmanje desetak milijarda kuna kako bi platila račune države, koja je tada bila najveći dužnik. Poduzetnici su trljali ruke jer je financijski krvotok živnuo. Račune su mogli naplaćivati, a banke su im davale sve više kredita, uz sve niže kamate. Gospodarska aktivnost je rasla i počeo je kreditni bum uz godišnje stope rasta BDP-a od 4 do 5 posto.

Sada se film događaja, međutim, odmata unatrag. Hrvatski je BDP u posljednje četiri godine pao za 12 posto, broj zaposlenih također. Poduzeća i građani drastično su snizili potrošnju, Vlada kreše proračun, a banke zavrću kreditne slavine. Kamate zasad ne rastu, ali banke nalaze desetine razloga da poduzećima uskrate kredit, jer su im njihove inozemne majke naložile razduživanje. Ako je gospodarstvo u krizi, jačanje financijske dicipline teško će ubrzati njegov rast kao prije desetak godina, kad je lako dolazilo do novca. Prije će ga dodatno usporiti.

Sve bi bilo lakše kad bi Vlada u svojim mjerama štednje imala pravu potporu središnje banke. Prema iskušanom pravilu, kad vlade puno troše i kad je javna potrošnja u ekspanziji, monetarna politika središnje banke treba biti restriktivna. Kad se vlade ponašaju restriktivnije, kao sada, monetarna politika treba biti ekspanzivnija. Kod nas takve uigranosti nema. Vlada i HNB u isto vrijeme, zajedničkim snagama, stežu remen svima u Hrvatskoj. 

Pojednostavljeno, nelikvidnost je znak da država i poduzeća troše više nego što zarađuju. Zbog toga ne plaćaju račune. Sada će račune morati platiti na vrijeme, ali neće moći dobiti jeftinih kredita. Morat će srezati potrošnju, otpuštati zaposlene, a mnogi će morati i u stečaj. Drugim riječima, Vlada je početkom ove godine započela štednju u državnom proračunu, a od listopada će se štednja drastično preseliti i u gospodarstvo. 

 Nema sumnje da je uvođenje financijske discipline itekako potrebno i opravdano. No, nadležni bi se trebali pobrinuti da HNB svojim mjerama ublaži tu tešku operaciju koja će do proljeća povećati nezaposlenost na rekordnu razinu. Ovako, doći će šokovi, a hitna pomoć ne radi. Posljedice će trpjeti ne samo građani i poduzeća, nego i Vlada.