Čim je najavljeno da će Aco Stanković razgovarati s Ivom Sanaderom, razbuktala se žestoka rasprava o tome je li optuženika u pet kaznenih procesa trebalo pozvati na televiziju ili nije. Ova Nedjeljom u 2 tako je – najviše zahvaljujući svojim protivnicima – već sada dobila ogroman publicitet i reklamu, Stanković može trljati ruke, ali to, naravno, nije ono što je ovdje bitno. 

   Jer meritum ove polemike je to da li je pogreška dovesti Sanadera kao gosta u talk show na javnoj televiziji. Ima li za takvu uređivačku odluku dovoljno profesionalnog opravdanja? Ili je u pitanju najobičniji vulgarni senzacionalizam koji pravi medijsku zvijezdu od osobe koju se tereti za sistematsku krađu velikih svota javnog novca u korist tadašnje vladajuće stranke i njenih istaknutih političara. 

   Drugo što kod ljudi budi sumnju su Sanaderovi motivi za nastup na HTV-u u predahu svih tih suđenja na kojima on sjedi na optuženičkoj klupi. I treća je točka sporenja kako bi na jednu takvu javnu predstavu trebalo reagirati pravosuđe. 

   Sva su ta pitanja legitimna, ali o njima treba razmisliti staloženo. Jest, razumljivo je gađenje građana zbog političke korupcije i pljačke u doba Sanaderove vladavine kao i bijes namagarčenih glasača HDZ-a koje je Sanader na neki način učinio svojim suučesnicima. 

   Ali ljutnja naše rasuđivanje može učiniti preemotivnim i pogrešnim. Da se to dogodilo u ovoj raspravi vidljivo je iz jednog tipičnog komentara koji kaže da je Sanader na HTV-u »posljednji čavao u lijesu ove kretenske države«. 

  No, stvari ipak stoje tako da je, s novinarske točke gledišta, taj intervju potpuno ispravna odluka. 

   Zna se da bi bivšeg predsjednika Vlade sada mnogi najradije vidjeli u vječnoj tamnici, a njegovu obitelj u doživotnoj bijedi. Često su u tome najradikalniji upravo oni koji su ga najneumjesnije obožavali. Ali pravila igre su takva da se ipak mora pričekati kraj suđenja. Ona su javna, a ne tajna, pa suci ne mogu drugo nego tolerirati optuženoga sve dok ih on ne počne učiti kako će raditi. Da se Sanaderu to ne omakne sigurno će ga podučiti Čedo Prodanović. 

   A ako ikoga treba javno pitati o tim godinama koje su kod građana Hrvatske uništile svaku iluziju o poštenju u politici – onda je to Ivo Sanader. I zato doista glupo zvuče tvrdnje da za njegovim gostovanjem ne postoji javni interes. Pa izvještaji sa suđenja Sanaderu najčitaniji su prilozi u medijima. 

   Logično, jer on je godinama vedrio i oblačio cijelom zemljom, od privrede, do medija. Njegovi politički slugani –  koji su i danas opstali u politici –  ljubili su zemlju po kojoj hoda. Klika je sudjelovala u krađi dotad neviđenih razmjera. A onda je nešto negdje puklo i pala je ostavka. 

  Sve nas to mora zanimati jer je u velikoj mjeri i na dugi rok dirigiralo životom nacije. Kao velikog aktera, Sanadera bi zvao svaki medij na svijetu. Samo mediji onda moraju dobro znati svoj posao. 

   Sigurno je, naime, da će Sanader tjerati vodu na svoj mlin kao što radi i na sudu. No, ništa zato. U ovakvim intervjuima važnija su pitanja nego odgovori. Dakle, ovaj Nedjeljom u 2 može ispasti fijasko samo ako zakaže Stanković. A samo lud čovjek uprskat će pred gledateljima cijele države ovakvu priliku.