Dva paralalena politička slučaja potresaju HDZ i SDP, svaki od njih jednako sifgnifikantan za vodeće ljude tih stranaka, Tomislava Karamarka i Zorana Milanovića. 

    Slučaj Antešić bit će novi »check point« za premijera Milanovića, koji mora odlučiti hoće li kazniti moralno i politički upitno postupanje svog zamjenika ministra prometa Zdenka Antešića koji je aktivirao mirovinu na jedan dan u trenutku dok je sintagma o ukidanju povlaštenih mirovina kao svjetonazorsko, razlikovno pitanje od HDZ-a, bila jedna od glavnih u izbornoj kampanji 2011. godine. 

    Pritom čak ne treba previše moralizirati o cijeloj priči – jer Antešić formalno nije prekršio zakon – no ono što se otvara kao pitanje jest: kako je moguće da je jedan gradonačelnik (tada Grada Raba) prekinuo na jedan dan svoj mandat neposredno biranoga nositelja izvršne vlasti, da bi se potom vratio na dužnost iduće jutro. Je li trebalo u tom interregnumu raspisati nove izbore? Tko je trebao reagirati? U tom trenutku još nije postojao »lex Komadina«, i to bi značilo da su u Rabu praktički trebali biti istog trenutka raspisani izbori, jer zamjenik tada još nije mogao automatizmom naslijediti gradonačelnika. No, taj gradonačelnik je svoj manevar izveo u tišini, te sustav nije mogao ni reagirati na tu činjenicu. Tko je mogao raspisati izbore ako ostavka, makar privremena i ciljana, nije bila javni čin? To je ključno pitanje na koje će, ako se ikada upusti u obrazlaganje cijelog slučaja, morati odgovoriti šef Vlade Milanović, ili njegov ministar uprave Arsen Bauk koji je zadužen za tumačenje ovakvih situacija. 

    Dodatni problem za Milanovića je u tome što je poznato da je Antešić u Ministarstvu prometa njegov čovjek, na direktnom linku, postavljen na tu dužnost po stranačkom ključu, dakle voljom premijera, ne tadašnjeg ministra Zlatka Komadine, koji ga na to mjesto nije imao prilike predložiti, sve i da je htio. Zato će kompletna odgovornost za političku sudbinu Zdenka Antešića biti upravo na samom premijeru. Stvar je tim zanimljivija. 

    No, dok se vladajući SDP bakće s detaljima kao što su moralna ili politička odgovornost za Antešićev čin koji nije bio protuzakonit, s druge strane tu je HDZ, u kojem šef Karamarko pošto-poto, najbjednijim metodama i opravdanjima, pokušava iz stranke izbaciti bivšu premijerku Jadranku Kosor. Nevjerojatno je da bi je njezini omiljeni broševi na kraju mogli koštati glave, jednako kao što je nevjerojatno da Karamarko u doista staljinističkom obračunu sa svim neistomišljenicima, poseže za tako jadnim pokušajima optužbe kao što je stranačkim novcem plaćeni broš ili spin o tome da je Kosorica obnoć postala »liebling« SDP-ovog premijera Zorana Milanovića… Pitanje je ima li Karamarko i toliko mudrosti da Milanovića ne optuži da je tuđmanovac kad za pokojnog predsjednika Franju Tuđmana kaže da ipak nije baš bio »ishlapjeli starac«?!