Pomutnja koju su ovih dana, u vezi s redukcijom 20.000 zaposlenih iz državnog i javnog sektora, stvorili Linić, Čačić i još nekoliko drugih ministara kojima su mediji uzgredice također postavili pitanja o toj temi – trebala bi alarmirati premijera da svojim ljudima izda čvrste smjernice o javnom istupanju. 

A ako Milanović to zanemari, u to bi se hitno trebao uplesti i Predsjednik Republike s idejom da se ubrza proces normalizacije u komuniciranju izvršne vlasti s punoljetnim građanima Hrvatske.

Ljudi su, naime, i previše zamoreni svojim brigama i strahovima da bi imali volje i živaca sudjelovati u povremenim lančanim partijama zbunjivanja naroda u kojima članovi Vlade, dramatičnim gestama, bacaju na stol karte bez ikakvog reda i smisla. 

Ovo s tih 20 tisuća zaposlenih kod države nije prva situacija u kojoj su se ministri danima zalijetali s petljanjima o ozbiljnim stvarima, no ovoga puta bilo je stvarno napeto jer su se najavljivali lomovi za veliki broj ljudi. I to uzbuđenje je trajalo par dana. Da bi na kraju ispalo da nikakav problem s tim kontingentom radne snage uopće ne postoji i da su tisuće riječi o njima izgovorene apsolutno bez ikakve potrebe.

Otpuštenih, naime, neće biti. Jednostavno idu u redovnu mirovinu svi oni koji za to imaju uvjete. A to nije ništa izvanredno, nema tu neke nove politike, tu nitko ne vidi nikakvu senzaciju niti u tome ima razloga za stvaranje nervoze.

No, Linić je, iz nekog neobjašnjivog razloga, pokrenuo raštimani orkestar s potpuno nedvosmislenom izjavom za HTV kako »slijede otkazi za 20.000 zaposlenih u javnom i državnom sektoru«? Kad je Linić rekao »otkazi«, u priču je uletio Čačić tumačeći kako tu nema drame kao da je dramu izmislio netko drugi, a ne njegov kolega iz Vlade. Dakle, dio od tih 20.000 naprosto ide u punu mirovinu, rekao je Čačić, a svima drugima će se staž dokupiti.

Zatim je u Nedjeljom u 2 zbrku dodatno zakuhao Mirando Mrsić koji se ponovno vratio Linićevom terminu »otpuštanja«. No, kazao je kako će Vlada biti socijalno osjetljiva pa će otpušteni dobiti otpremnine za doplatu staža. Za državu je, ustvrdio je ministar rada, ipak jeftinije poslati višak ljudi u penziju nego ih držati na plaćama.

U međuvremenu su na teren istrčali i analitičari poput Željka Lovrinčevića koji je izračunao da će trošak zbrinjavanja tolikog viška radnika biti oko dvije milijarde kuna. No jučer se preko Hrvatskog radija ponovno javio Linić i napokon odsvirao kraj. Ma kakvi, rekao je, nema prijevremenih umirovljenja. Bio bi apsurd da opet umirovljujemo mlađe ljude. Idu samo oni koji imaju sve uvjete.

Članovi Vlade, kako vidimo, ponekad doista neobuzdano brbljaju i to djeluje kao da je zarazno jer se prenosi i zna trajati danima. Ne znamo točno zbog čega to točno čine, ali jedni drugima skaču u usta, nepozvani pojašnjavaju što je tko htio reći, demantiraju se uzduž i poprijeko i po nekoliko puta okreću ploču.

Je li to zato što ne slušaju jedni druge na sastancima? Zato što neki naglo zadrijemaju pa im pobjegne o čemu se govorilo? Što nose vatu u ušima? Ili zato što se ne dogovaraju nego idu okolo i mlate što tko hoće. No, što god da jest, neophodno je da se priberu i uglazbe. Jer ovo djeluje kao da ljude namjerno vuku za nos.