– Šta si raspalio tu muziku, trafikant? 

    – Zato što mi je gušt. A i da vidim hoće li se nakačiti neki duhovni higijeničar da me optuži kako puštam četničke. 

    – Kakve četničke? Pa to je, ako me uho ne vara, Jan Garbarek. 

    – A ti ne znaš da živimo u zemlji gdje se Fridtjof Nansen poistovjećuje s Ilijom Garašaninom? Pa zašto onda netko ne bi uprdio u glavu i da je Jan Garbarek isto što i Baja Mali Knindža?! 

    – Koji Fridtjof Nansen? Onaj norveški polarni istraživač? 

    – Upravo taj. Fridtjof Nansen – iliti hrvatski: Ilija Garašanin – koji je zbog svega što je napravio za raseljene nesretnike iz Prvog svjetskog rata dobio Nobelovu nagradu za mir. 

    – I čijim je imenom nazvan pasoš za osobe bez državljanstva? 

    – Tako je. Ono što je u svijetu poznato i priznato kao Nansen-passport na hrvatskom će se valjda zvati Garašaninova putovnica. 

    – Priznaj, trafikant, da si to izmislio. Udario ti Jan Garbarek na fantaziju, pa ti se od Nansena priviđa Garašanin. 

    – Ako se priviđa uglednom hrvatskom, od države dotiranom, tjedniku za kulturu, onda se priviđa i meni. 

    – Onda te, znači, puklo Hrvatsko slovo. A šta to tamo pametnoga piše o Nansenu i Garašaninu? 

    – Ti si, naravno, čuo za onu Novu školu u Vukovaru koju nevladina udruga Nansen dijalog centar pokušava otvoriti evo već deset godina. I koja će možda primiti prve đake sljedeće jeseni. 

    – Znam, vidio sam to neki dan na televiziji. To je ona škola gdje bi djeca bila upisivana neovisno o nacionalnosti? 

    – E vidiš, u Hrvatskom slovu ti piše da se ta škola osniva za potrebe obrazovanja djece »pripadnika srpske okupacijske uprave i četničkih skupina koje su pet godina ratovale protiv Hrvatske, ne priznajući njezinu državnost pa ni sebe njezinim državljanima«. A sve to u tekstu pod naslovom »Načertanije u novom ruhu«. Eto ti, dakle, Ilije Garašanina skrivenog iza Fridtjofa Nansena! 

    – Ali koliko ja znam, u tu će školu ići i Hrvati i Srbi. 

    – Znaju to i ovi u Hrvatskom slovu, i upravo to je ono što ih svrbi. Zato i blanjaju da je »Vukovar ponovno izabran kao ključna točka idejnoobrazovne agresije, koja se skriva pod nazivom ‘projekt nove škole’«. Valjda su im na tu »idejnoobrazovnu agresiju« zamirisale riječi Stienera Bryna, direktora projekta Nansen Humanistic Academy, koji kaže: »Pitanje integracije u školama nije samo goruće pitanje Vukovara i Hrvatske nego šire europsko pitanje. Pronađemo li u Vukovaru rješenje kako razviti integrirano obrazovanje, bit će to snažan signal ostatku Europe, jer će Vukovar od simbola rata i tragedije postati slikom nade i integracije.« 

    – Moraš, trafikant, shvatiti i ove u Hrvatskom slovu. Njima Vukovar treba samo kao simbol rata i tragedije. Zamisli njihovog užasa ako Vukovar stvarno postane, kao što se taj Norvežanin nada da hoće, slika nade i integracije! Pa u njihovim bi glavama u tom slučaju zazvonio alarm za smak svijeta. Jer puca njima slovo za takav svijet u kojem Vukovar ne bi bio mjesto beznađa i segregacije. 

    – A šta bi oni: da se u ime održavanja beznađa, koje nadahnjuje njihove domotrubne tekstove, u Vukovaru za vijeke vjekova zacementira ova sadašnja podjela na hrvatske i srpske osnovne škole, na hrvatske i srpske razrede u srednjim školama, na hrvatske i srpske vrtiće – alo! – vrtiće?! 

    – Pa neće, koliko sam ja pratio priču, ni ta Nova škola ukinuti segregaciju. Ona će, kako se najavljuje, samo ponuditi mogućnost da se i hrvatska i srpska djeca koja to žele školuju zajedno, po programu koji nije nacionalno-ekskluzivistički. Dakle, samo ona koja to žele. Nitko ne kaže da će ta škola biti obavezna. 

    – U Hrvatskom slovu su se, izgleda, preplašili da će broj zainteresiranih biti veći nego što to bolne duše nacional-kulturnjaka mogu podnijeti. A njima bi i jedan učenik takve škole bio previše. 

    – Ali činjenica je da ni tog jednog nitko neće prisiljavati da se upiše, nego će se napokon uvažiti njegovo pravo da se školuje izvan vladajućeg segregacijskog modela. 

    – E vidiš, činjenice ne postoje da bi ih dotirani istinoljupci iz Hrvatskog slova uvažavali, nego da bi ih izvrtali. Pa tako u uglednom tjedniku možeš pročitati i ovu podvalu: »U tom bi se obrazovnom programu zakonski prisiljavalo svu hrvatsku djecu da se odreknu vlastite povijesti i kulture te da zaborave tko je bio agresor i razoritelj Vukovara. Nije li na sličan način počela idejno, obrazovno, informativno pa na kraju i vojno, agresija JNA, Srbije i Jugoslavije na Vukovar 1991.?« 

    – Misliš da njima ima pomoći? 

    – Pa moglo bi je biti. Kad bi se, recimo, osnovala fondacija Anders Breivik.