Snimio Roni BRMALJ
Dosta mi je tih tipova koji stalno tupe o UDB-i i koji pouzdano znaju da za UDB-u rade svi osim njih samih. Zar nije najnormalnije pitanje: čime su baš oni zavrijedili toliko povjerenje UDB-e da je, eto, baš njima povjerila tko sve radi za nju ili za njene tranzicijske filijale?
– Trafikant, je li ti to teran udario u glavu?
– Kud se ooori pjesan špiiicla, s UDB-e tja do KOS-a tvog…
– Vrag odnio onoga tko ti je dao bukaletu!
– Glas se čuuuje oko Raaaše, čuje Mirna, Draga, Lim…
– Znači: ipak znaš i izvorni Cukonov tekst?
– Sve se diže u udbaše, za KOS gori srcem svim! Eto, to bi bilo to.
– Ma šta bi bilo to? Ova porkarija?
– Nije to porkarija. To je nova himna Istarske županije.
– S tim imbecilnim tekstom?
– Tekst je prilagođen situaciji na terenu.
– Na terenu ili na teranu?
– Na terenu, moj kompanjo, na terenu.
– Pa šta ima na terenu?
– Na terenu je teško i nije lako. A posebno je teško i posebice nije lako ljudima na koje u Istri računa Karamarko.
– A zašto je njima specijalno teško?
– Zato što je Istra, citiram, »puna Jugoslavena i udbaša«.
– A kojeg to genija citiraš?
– Tomislava Karamarka.
– Nisam čuo da je to negdje izjavio.
– Nije izjavio nego je rekao Ninoslavu Mogoroviću, dopredsjedniku Gradskog odbora HDZ-a Pule u ostavci.
– Onom Mogoroviću što mu je prije par dana uputio otvoreno pismo?
– Da, pismo u kojem pita Karamarka: nastavlja li se to u Istri politika koju je inaugurirao Sanader?
– A šta je to Sanader inaugurirao u Istri?
– Navodno politiku slabog istarskog HDZ-a, a na račun jakog Jakovčića kao izravnog partnera nacionalnog vodstva HDZ-a. Tako piše.
– A taj bi Nino htio biti Nino umjesto Nina?
– Kad bi mu se moglo. I sam je svjestan da HDZ u Istri nema ni četiri posto glasova, s tim da bi mogao imati i manje.
– I šta bi on sad: da Karamarkova željezna metla preleti Učku?
– A on bi mu pridržavao škovaceru. Karamarko ga, navodno, ne bi htio izgubiti. Zato ga je i pozvao na razgovor samo četiri sata nakon objavljivanja otvorenog pisma.
– A kako ti, trafikant, sve to znaš?
– Hvalio se sam Mogorović u intervjuu za portal Dnevno.hr. Pita ga novinar šta mu je rekao Karamarko, a ovaj odgovara: »Rekao je da me ne želi izgubiti i da razumije kako mi je u Istri, punoj Jugoslavena i udbaša.« Završen citat.
– A zna li Karamarko da mu je to rekao?
– Valjda zna. Zašto pitaš?
– Pa zato što je Karamarku ušlo u naviku da ništa ne zna. Pitali ga novinari za komentar onih Kerumovih izjava o kojima je brujala cijela Hrvatska, a Karamarko odgovara da ne zna što je izjavio gospodin Kerum. Jebote, jučer je pet sati u Saboru sjedio i slušao kako Milanović rastura HDZ-ovce, a nije ni riječi rekao.
– Možda ga novinari nisu pitali za izjavu.
– A da su ga pitali, vjerojatno bi im rekao da ne zna što je govorio gospodin Milanović.
– Možda mu je to profesionalna deformacija. Ne vjeruje vlastitim ušima, nego samo izvještajima doušnika.
– Misliš da je i ovo o Istri punoj udbaša i Jugoslavena rekao na osnovu obavještajnih podataka?
– Nemam pojma. Pitaj ga kad ga sretneš.
– Pa da mi kaže: »Ne znam što je rekao gospodin Karamarko.«
– Možda se ne želi zamjeriti konkurenciji.
– A kako ti znaš da je njemu UDB-a konkurencija?
– Pravit ću se da ne znam o čemu govoriš.
– Ma daj, trafikant, dosta mi je tih tipova koji stalno tupe o UDB-i i koji pouzdano znaju da za UDB-u rade svi osim njih samih. Zar nije najnormalnije pitanje: čime su baš oni zavrijedili toliko povjerenje UDB-e da je, eto, baš njima povjerila tko sve radi za nju ili za njene tranzicijske filijale?
– Pa ima taj Mogorović zanimljivu storiju na tu temu. Priča on u ovom intervjuu kako ga je Josip Perković otkucao Austrijancima da krši embargo i sudjeluje u dopremi oružja u Hrvatsku. I kaže da mu je onda sam Franjo Tuđman u siječnju 1992. kazao kako bi bilo bolje da obavlja neke druge dužnosti, adekvatne njegovim sposobnostima, jer da ga UDB-a »nimalo ne simpatizira«.
– A kako je Tuđman znao koga UDB-a simpatizira, a koga ne? Je li za takva saznanja trebalo biti UDB-in simpatizer ili je bilo dovoljno da joj zbog nečega budeš simpatičan? A onda ti ona u povjerenju kaže tko joj baš nije po volji, pa ga ti fino rasporediš na drugu dužnost.
– Recimo da opet ne znam o čemu govoriš.
– Govorim, ponavljam ti, o tipovima za koje ne znaš jesu li oni opsjednuti UDB-om ili je UDB-a opsjednuta njima. A UDB-a vjerojatno cvate dok sluša njihove priče o udbašima koji su posvuda. I koji su u Istri rodili bolje od maslina. Je li ti sad jasno o čemu govorim?
– Naravno da nije.
– Trafikant, ne pravi se blesav!
– Ne pravim se blesav nego mi je blesavo kad Karamarko 2012. priča o UDB-i. Pa valjda je odavno jasno da nema više UDB-e, osim u njihovim pričama.
– Jesam li ja to dobro čuo?
– Šta?
– To da nema više UDB-e.
– Dobro si čuo.
– Nema više UDB-e?! Bogami, trafikant, nema je ni manje.