Suđenje Ivi Sanaderu, uza sav trud sudaca, tužiteljstva, pa vjerojatno i njegovih vlastitih odvjetnika da proces zadrže na normalnoj razini, pretvara se u tešku lakrdiju. A svjedočenja na ročištu u aferi Fimi media, u kojem se Ivu Sanadera i ostale tereti se za izvlačenje novca iz državne blagajne preko marketinške agencije Nevenke Jurak, da čovjek ne zna da su »za ozbiljno«, izgledala bi kao nevjerojatna montyphytonovska farsa. 

   Ta strava i užas govori, međutim, o modelu na koji su HDZ-ovski direktori javnih poduzeća shvaćali svoje pozicije, kao Bogom dana mjesta koja ne smiju izgubiti ni pod kojim uvjetima, i ni po koju cijenu. Svi redom praktički priznaju da su za kriminal ne samo znali nego i bili krivi, ali su pristajali na sve što se od njih tražilo jer bi inače dobili »ribanciju«! Molim?! Bojali su se da se Sanader gromko na njih ne obrecne s one svoje ex premijerske visine. Stoga su šutjeli i poslušno radili što im se kaže, jer bi inače bili – smijenjeni! Ne’š ti problema za naciju. Umjesto da prijave kriminal, svjesni da se radi o organiziranom izvlačenju javnog novca za potrebe jedne stranke ili pojedinaca, oni su štitili sebe. I sad to još priznaju na sudu, nalazeći u takvom infantilnom objašnjenju alibi za svoje nečinjenje. Nevjerojatno! 

  Tri zadnja primjera iz medija najbolje govore o tome: prvo, bivši šef HEP-a Ivan Mravak svjedoči kako je znao da je tajnik HDZ-a Mladen Barišić visoko pozicioniran u stranci, i da ga je zvao i zamolio da organizaciju HEP-ova domjenka povjeri Fimi mediji. On je, pak, njegovu molbu shvatio kao naredbu jer bi odbijanje molbe značilo njegovu smjenu. Barišić ga je, kaže, kasnije tražio i donacije za HDZ »jer su izbori«. »Prihvatio sam to jer sam imao informacije da je on visoko pozicioniran u stranci. U razgovoru s kolegama znao sam da odbijanje takve molbe ne bi bilo dobro jer je jedan kolega već bio zbog toga smijenjen. Primio sam tu informaciju, nisam znao što raditi. Izbori su bili«. Nečuveno! 

   Drugi primjer, Anton Fabek iz »Gredelja«. Taj se pokušao boriti, nećkao se, krzmao… No, kada je Barišić shvatio da Fabek neće tek tako dati novac, rekao mu je da »ako neće slušati, to onda mora objasniti premijeru« i organizirao mu sastanak kod Ive Sanadera u Vladi, na kojemu je – kako se izrazila sutkinja Ivana Čalić – Fabek dobio »ribanciju«. Jako opasno! 

   Treći primjer, Robert Jukić, bivši šef Hrvatske pošte. Kazao je sudu kako je od HDZ-a prema njemu stizala poruka preko Mladena Barišića da Pošta financira HDZ. Kaže da je Barišić bio grub, a iako Barišić nije imao formalnu ingerenciju nad njime, bio je uvjerljiv u nastupu govoreći kako je rizničar stranke i osoba koja prikuplja novac za stranku i Jukić je smatrao da je njegova pozicija bitna. Kaže kako mu je Barišić znao napomenuti da je zbog njega na čelu Pošte te je Jukić zaključio da bi Barišić isto tako mogao utjecati na njegovu smjenu ako ga nastavi »iritirati«. 

  Cijelo suđenje za Fimi mediju obiluje ovakvim nevjerojatnim svjedočenjima hrabrih hrvatskih muževa, šefova javnih tvrtki, koji su u strahu od »ribancije« sudjelovali u kriminalnom pothvatu. Da im je Barišić rekao da skoče kroz prozor, bi li i to učinili? Ti su ljudi bili spremni na sve, samo da ostanu na svojim ionako politički uvjetovanim funkcijama, na kojima su vjerojatno i sami imali prilike muljati i krasti novac poreznih obveznika. A sada se prave nevještim svjedocima ili su postigli nagodbu sa ionako prezatrpanim pravosuđem, koje se i sada jedva bori s predmetima od po 40.000 stranica, a kamoli da će se hvatati novih. Srećom, svi su ovi likovi već u ropotarnici povijesti. A neki će i u buksu.