Devedesete godine bile su najbolje HDZ-ovo razdoblje. Međutim, ni Tuđmanov HDZ nije uspio na parlamentarnim izborima dobiti natpolovičnu većinu glasova čak niti izašlih birača. Na izborima 1992. HDZ-ovu listu podržalo je milijun i 176 tisuća birača, što je tada bilo 43,7 posto, a tri godine kasnije, ubrzo nakon Oluje, izbornu su pobjedu odnijeli s manje glasova, milijun i 93 tisuće, ali postoci su skočili na 45.

Ali, danas se koristi neka drugačija matematika. Krajem prošle godine, lista Kukuriku koalicije dobila je 958 tisuća, odnosno 41 posto glasova. Nisu to dramatično slabije brojke nego HDZ-ove u zlatnim devedesetima, no HDZ, Crkva i Hrvatski helsinški odbor, tri trenutačno najeksponiranije oporbene organizacije, neprestano zasipaju javnost tvrdnjama da je sadašnja hrvatska vlast manjinska i nenarodna.

Uvodničar Glasa koncila piše, primjerice, da »Vlada, ako želi biti demokratska, ne bi smjela zlorabiti svoju moć da stavove manjine nameće većini, jer je to svojstveno diktatorskim režimima«.

Vrlo slične teze promoviraju Karamarko, Bozanić, Košić, Čičak, Banac… U modernom svijetu raspoloženje građana egzaktno se utvrđuje izborima, a u tu svrhu donekle mogu poslužiti i istraživanja javnog mišljenja.

Na izborima je Kukuriku koalicija uvjerljivo pobijedila, njezini politički suparnici znatno lošije prolaze i u anketama. Temeljem čega onda Karamarko i Miklenić procjenjuju da su zapravo oni većina? 

   Može se samo pretpostaviti da se radi o uvjerenju HDZ-ovaca i crkvenog klera da posjeduju neku mističnu sposobnost pronicanja u »pravu volju naroda«.

Pa tako istraživanja, recimo, pokazuju da gro Hrvata podržava Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, ali njegovi protivnici s Trga žrtava fašizma i Kaptola odmahuju na to rukom i nonšalantno poručuju da tim dokumentom manjina diktatorski nameće svoj svjetonazor većini. 

  A baš bi taj Zakon mogao detektirati jesu li Crkva i HDZ doista u pravu. Katoličke udruge, Crkva i HDZ ljetos su zajedno prijetili da će inicirati referendum na kojem će srušiti zakonski akt koji je »tragedija na razini Jasenovca i Bleiburga«.

Za to prvo trebaju prikupiti 400 tisuća potpisa, a nakon toga i animirati barem 50 posto referendumskih birača. No, zadnjih su tjedana utihnule najave neposrednog izjašnjavanja o Zakonu o MPO, tek se stidljivo spominje takva mogućnost.

Boje li se možda u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji i Predsjedništvu HDZ-a da bi referendum pogubno djelovao na njihovu vjeru da su u suglasju s većinom građana Hrvatske?