Kako li je od ove zemlje uopće ostao kamen na kamenu, zapitat će se šokirano mnogi konzument medijske stvarnosti u Hrvata kad vidi ili pročita oduševljene izjave bivše premijerke Jadranke Kosor o – ručniku kojeg je dobila na nagradnoj igri.

HDZ, međutim, bez obzira na promjene u stranci i dalje ostaje skupina ciničnih političara kojima je politička i logička suvislost onog o čemu pričaju i za što se zalažu potpuno nedostižni cilj. Na koji, pritom, nemaju ni najmanju namjeru doći.

Takav zaključak nemoguće je izbjeći ni uz najbolju moguću namjeru za HDZ, ni uz punu svijest o tome da je pritisak suvisle oporba (plus isti takvi mediji, ali i to je izgubljena bitka) najbolja kontrola vlasti. Jer, evo, dajmo HDZ-u toliko kredit da ideju o očuvanju “cestovnog suvereniteta” prodajom dionica autocesta građanima putem javne ponude pripišemo tek jednoj od ideja u stranačkom opticaju (doduše, čovjek koji ju je iznio, Goran Soldo, na tiskovnoj konferenciji u središtu stranke, nije običan član, već tajnik stranačkog odbora za gospodarstvo).

I da ne postavimo pitanje tko će spriječiti građane da bilo kome prodaju dionice koje dobiju. I da ne podsjećamo na to kako je završio HDZ-ov IPO dionica Ine. (Moglo bi se tek, u ime zdravog razuma postaviti retoričko pitanje i lijevim i desnim oponentima koncesija na autoceste kako su, zaboga, iste u samo jednom danu od dužničkog utega oko vrata postale nacionalno blago koje valja sačuvati pod svaku cijenu, na razini mora, otoka i šuma).

Karamarkovi agresori

Sva ta dobra volja, međutim, ne može pomoći HDZ-u. Ta stranka je i dalje puna ljudi koji ne percipiraju stvarnost, ili je svjesno i cinično izvrću u tolikoj količini da ne postoji politički alibi koji to može učiniti podnošljivim.

Primjerice, šef HDZ-a Tomislav Karamarko, govoreći o tome kako je zadovoljan viješću o zadržavanju kreditnog rejtinga, veli (s pravom) kako je to tek jedan segment izvlačenja iz teške situacije. I onda udara po Vladi ponavljajući svoju frišku mantru o “agresorskoj poreznoj politici”, skovanu s namjerom da se i na metaforičkoj razini postigne “kontinuitet” današnje vlasti s komunizmom i srpskim teritorijalnim pretenzijama iz devedesetih. Samo, upravo je ta porezna politika osnovni temelj ocjene agencije Fitch o stabilnosti popravku izgleda hrvatskog kreditnog rejtinga. Upravo je zbog nje Vlada dobila dosad najjasniju pohvalu za ono što radi.

Mnogo gori prekršaj prema elementarnoj logici i političkoj pristojnosti napravio je jedan od rijetkih ljudi u HDZ-u za koje se posljednjih godina moglo reći da zna o čemu priča. Goran Marić, predsjednik stranačkog odbora za financije, razumije se u ekonomiju. Tu nema nimalo spora. No, zbog toga je mnogo teže shvatljivo i provarljivo zašto je izjavio kako je Kukuriku Vlada nasljedila pozitivan trend u gospodarstvu i pretvorila ga u negativni. Da, točno, u drugom kvartalu lani BDP je rastao 0,4, a sad je pao za više od dva postotna poena (2,1). Ukoliko bi te brojke izrezali iz konteksta i poznatog Svemira, Marić bi bio savršeno u pravu.

Tužno je to što Marić, sasvim sigurno, zna bolje. Marić sigurno zna kako se drugi kvartal računa od četvrtog do kraja šestog mjeseca i kako je bilo kojoj vlasti praktički nemoguće uspostaviti bilo kakav značajan gospodarski trend od već nakon stotinjak dana. Još tužnije je to što Marić jako dobro zna da Hrvatska ne postoji kao usamljeni gospodarski entitet, koji pluta na vaakumu, te da su dužnička kriza u eurozoni i recesija u koju ulazi EU gospodarstvo (a predvode je naši ponajveći trgovinski partneri) pupčanom vrpcom povezani i za kretanje BDP-a u Hrvatskoj. Eto, dakle, vrlo kratke lekcije o tome kako čovjek ekspresno može izgubiti politički i ekonomski obraz…

HSS-ov poučak zaborava

To se, međutim, nikako ne može dogoditi Hrvatskoj seljačkoj stranci. Vjeran koalicijski partner HDZ-a u posljednjem, katastrofičnom Sanader-Kosor mandatu, naime, bilo kakav politički kredibilitet izgubio je jako, jako davno. A sadašnje koprcanje samo ih zakopava sve dublje. Primjerice, peticija za smanjenje PDV-a na hranu na deset posto. Jasno, bilo kome tko može pamititi duže od dvije epizode Sulejmana cijela priča smrdi do Boga. Kvragu, pa HSS je bio u Vladi do prosinca, imao je prve dvije godine mandata i ministra poljoprivrede – a sad su se sjetili zalagati za smanjenje PDV-a na hranu! E da, al’ ima HSS odgovor i na to: “Ministru Jakovini koji odbacuje inicijativu HSS-a o jedinstvenoj stopi PDV na hranu od 10 posto, navodno zbog toga što je HSS do pred tri godine bio zadužen za resor poljoprivrede, skrećemo pažnju da u vodstvu HSS-a više nisu isti ljudi i ista politika”, poručili su s visine sadašnjem resornom ministru i javnosti.

Dakle, puj-pik ne važi. Makli smo Jožu Friščića (za čije vlasti smo jasno, pametno šutjeli) i sad krećemo iznova. A što da Milanović pet mjeseci pred izbore promijeni sve ministre i kaže – ovo sad je nova Vlada, novi ljudi i nova politika, stoga sve kritike na njihov rad nemaju veze s nama?

Ili, zaboga, što bi bilo da je pobjednik na pretposljednjim izborima, Ivo Sanader, na pola mandata otišao i predao vlast nekome iz Vlade?! Pa zar bi se taj mogao praviti kako nema veze s onim što je bilo prije, uz objašnjenje, kako su to lijepo rekli u HSS-u, da u Vladi više nisu isti ljudi i ista politika?!

Da… Dobro da je ostao kamen na kamenu. I čičak na ručniku.