Zdravstveni odgoj je, dakle, nasušno potreban i oko toga ministra Jovanovića i modernu hrvatsku školu treba podržati
Počela je škola i u škole je ušao zdravstveni odgoj. Tome bi se trebali jednako radovati svi jer zdravlje spada u ta rijetka neutralna pitanja koja, po svojoj suštini, nisu ni politička, ni ideološka. Zdravlje je jednako važno za svakog čovjeka. Zato je učiti mlade o zdravlju u interesu sviju.
Dok smo mi odgajali svoju sada već odraslu djecu, o tome kako treba izgledati kvalitetna prehrana nitko im u školi nije rekao ni riječi, a pogotovo ne nama, mladim roditeljima. Eklatantna posljedica nezainteresiranosti školskog sustava za taj važni aspekt zdravlja bile su, uostalom, upravo školske užine sa svim tim kilogramima pašteta iz konzerve, eurokrema, pohanog mesnog doručka i industrijskih hrenovki.
U školi se tada, a to nije bilo tako davno, nije govorilo ništa o pretilosti, o rizicima za razvoj najtežih bolesti, o spolnoj zrelosti i kontracepciji, o važnosti hodanja i redovite tjelesne aktivnosti, o alkoholizmu i drugim ovisnostima, o depresiji i nenasilnom rješavanju sukoba… Tako je krajnji domet odgoja za zdrav život bila uputa naših prabaka da prije jela treba svakako oprati ruke.
Tome se i ne treba osobito čuditi budući da je u to doba i cijelo društvo bilo u velikoj mjeri zdravstveno neosviješteno. Nekidan smo se moje kćeri i ja smijale kako sam i ja, jedna školovana majka, dok su one bile male, pravila sve te tone torti i kolača sa po pola kile šećera i sve što bi se ispeklo smlatili bismo bez grižnje savjesti u jedan dan. Sad nam to više ne pada na pamet.
No, dok sve te razne važne stvari nismo znali, dok nam o njima nisu govorili i dok nismo pazili, desilo se, na primjer, to da je oko 18 posto djece i mladih u Hrvatskoj postalo predebelo, a oko 7 posto pretilo. Doma se sve manje kuha, jede se brza hrana. Zato se djeca danas razbolijevaju od bolesti koje su ranije za tu dob bile nezamislive, a mogu im zagorčati cijeli život. Bolesno debele djevojčice i dječake prvi put smo ovdje vidjeli u američkim dokumentarcima, ali sada ta epidemija dolazi i k nama.
Neznanje je dovelo i do mnogih drugih posljedica koje kvalitetan zdravstveni odgoj može u dobroj mjeri prevenirati. U Hrvatskoj je 2010. registrirano 1508 maloljetničkih trudnoća. Među djevojkama od 15 do 19 godina prijavljeno je i 349 pobačaja, ali pravi broj uvijek je nekoliko puta veći nego što zabilježi statistika. Negdje sam našla podatak da u Hrvatskoj u prosjeku godišnje zatrudni 18 maloljetnica na tisuću, gotovo dvostruko više nego u Sloveniji. Spolno prenosive bolesti kod tinejdžera su u porastu uključujući i humani papiloma virus (HPV) koji može uzrokovati karcinom vrata maternice.
Svemu tome možda se ne treba čuditi jer naše su škole o ljudskoj spolnosti do danas često poučavale tek toliko da se kaže kako je taj dio programa apsolviran. Moja su djeca s nastave biologije znala sve o razmnožavanju puževa i riba, ali o ljudima smo im mi doma morali objasniti sve što je trebalo.
Zdravstveni odgoj je, dakle, nasušno potreban i oko toga ministra Jovanovića i modernu hrvatsku školu treba podržati. Ugodno iznenađenje je to što je jučer, u jednoj televizijskoj anketi, nepodijeljena podrška stigla od apsolutno svih građana koje je slučajno zaustavila kamera.