Foto Damir Škomrlj
Jedanaesterac za »Rijeku« i nepriznati gol »Hajduku« u sudačkom vremenu ostat će otrovni repovi na meniju Splićana, koji su s razlogom ogorčeni, ali Riječani su do tri boda došli nakon bolje igre
Riječani su dugo na konopcima držali Splićane, da bi ih nokautirali udarcem s bijele točke u završnici susreta. Damir Kreilach bio je hladnokrvan, kao i uvijek do sada u ovakvim situacijama. Splitski »akvarel« protesta i žuti karton vrataru Blaževiću, nisu mu poremetili koncentraciju.
Pobjeda nad »Hajdukom« došla je kao melem na sve dosadašnje rane. Uloženo je došlo do izražaja i slomljen je otpor mlade splitske momčadi. Jedanaesterac za »Rijeku« i nepriznati gol »Hajduku« u sudačkom vremenu ostat će otrovni repovi na meniju Splićana, koji su s razlogom ogorčeni, ali Riječani su do tri boda došli nakon bolje igre. Teškom mukom, utoliko slađe.
Draža mi je kap sreće od bačve mudrosti, vjerojatno je pomislio Elvis Scoria nakon pola sata igre, razdoblja u kojem su njegovi igrači imali na zlatnom pladnju dvije lopte (Mujanović i Kreilach) za egzekuciju. A mudrosti je u pripremi utakmice, izboru taktike i igrača bilo toliko da je Rijeka u prvoj dionici uvela utakmica u jednosmjernu ulicu, prema vratima Hajduka. Istina, Splićani su do odmora dvaput izašli iz rova, jednom provjerili spremnost vratara Lisjaka, a drugi puta pogodili – drvo.
Scoria je nakon svih festivala promašaja u proteklim utakmicama, napadačke momčadi koja nikako nije uspijevali materijalizirati svoju inicijativu, a onda padala u »septičku jamu«, jučer odabrao taktiku – ravnoteže. Datkovića je postavio na desni bok obrane, iza Mujanovića, jer je to pruga na kojoj jure brzi vlakovi, Jozinović i Caktaš. Vratio je Kreilacha na poziciju ispred obrane, Čulini odredio klupu, a uz Benka zaigrao je Mutombo. Da bi se obrana Hajduka stalno držala pod pritiskom. Svi su nosili križ na sredini terena, trčali i zatvarali prostore, ulazili u duele i Rijeka je diktirala ples na kiši. Puno dodira lopte na sredini, pa brza lopta na bočnim pozicijama. Splićani, inače trkačka momčad za željeznim mišićima, bili su u prvih 45 minuta u podređenoj ulozi. Taktičko opredjeljenje trenera Krstičevića? Možda, ali Rijeka je djelovala skladno. Bilo je geometrije i trke. Jednostavno, Splićanima su oduzeli loptu. Srcem i kvalitetom. Bistre glave i racionalnom igrom plitke formacije.
Hajduk se okuražio početkom nastavka, podigao zadnju liniju na četrdeset metara. Skraćen je prostor za igru, obje momčadi tražile su izlaz iz sendviča. Rijekine gromove iz prekida zaustavljao je vratar Blažević. Hajdukov presing nije slabio u drugom poluvremenu, kao što nije nedostajalo žestine u duelima. Scoria je u vatru poslao Cesarca, a onda s lanca, dvadeset minuta prije kraja pustio – Čulinu. U potrazi za individualnim potezom odluke.
Došao je s bijele točke. Damir Kreilach nadmudrio je odličnog Blaževića. Zasluženo. Rijeka je žarko željela pobjedu iskupljenja za dosadašnje kritike, prvu domaću pobjedu upravo u Jadranskom derbiju. Splićane su nadigrali, bili su bolja momčad, u svakom trenutku znali su što im je činiti i kada lopte nije slušala. Radili su kao robovi na galijama, nikad tako ove sezone.