Nema nikakve dvojbe da je već pomalo čuvena prošlotjedna rečenica Zorana Milanovića o tome da je “država prepuštena slučajnosti slučajna država” namjerno, iz poslovnih razloga, medijski i politički pogrešno interpretirana. Dio medija je to napravio s uvjerenjem da će privući publiku (za kojom trči ono malo oglašivača koji su preostali) lažnom bombastičnošću, a oporba, jasno, nije propustila još jednom pokušati ofarbati javnost državotvornim premazom i rukom na srcu, sve s nadom da će birači barem na tren zaboraviti što je za vlasti “državotvoraca” rutinski radila druga ruka.

Slučajnost u državnim poslima, međutim, žilava je biljka i nije dugo trebalo čekati da mlatne premijera po glavi svojim upornim postojanjem. Jer, ako je prepuštanje poljoprivrede isključivo hirima prirode grijeh nečinjenja, e onda je ono što su priredili Milanovićevi ministri grijeh činjenja – odnosno, stvaranja kaotične situacije u kojoj je, primjerice, iznos plaće koja zdravstvene radnike čeka po povratku s godišnjeg odmora puka stvar – slučajnosti. Naime, plaća na godišnjem se u zdravstvu dosad računala kao prosjek tromjesečne plaće – radnih sati, te dežurstava i prekovremenih. Neke od ustanova su tako postupile i ove godine. Neke su, međutim, prosjek, po naputku ministarstva, izračunale samo po broju radnih sati, dakle, bez dežurstava i prekovremenih, te tako medicinskim sestrama, liječnicima i ostalim zdravstvenim radnicima po povratku s odmora isplatili jednu do četiri tisuće kuna manje plaće.

I u neslučajnim državama se da dogoditi da ministarstvo i sindikati različito tumače odredbe Kolektivnog ugovora. Na papiru je tako i u Hrvatskoj – ukoliko ima neko sporno pitanje, njega razrješava Povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora. Koje u Hrvatskoj, kao i puno lijepih, neslučajnih stvari, postoji samo na papiru. Nije ni osnovano.

Ovakvo brljavljenje s plaćama nije nimalo tek rezultat – slučaja. Već očito sve više zabrinjavajućeg svojstva vlasti da ni izbliza nema puni uvid u situaciju u sustavu – slično je bilo s regresom, kojeg je Vlada ozbiljno nakanila ukinuti u javnim službama, zbog ušteda. Ali se toga sjetila tek nakon što su ljudi počeli ići na godišnje odmore, dakle, nakon što su dijelu zaposlenih regresi već bili isplaćeni. Pa se naposlijetku regrese za 2012. godinu ipak nije diralo.

Što će pak, biti s novcem za plaće do kraja godine, još je jedno pitanje na koje publika može iščekivati odgovor zadržavajući dah, kao i u svim djelatnostima u kojima konačan ishod može zavisiti i od puke – slučajnosti. Naime, sva ministarstva su premašila svotu koja im je planirana za plaće i dosadašnji proboj planiranog proračuna je oko 800 milijuna kuna. Ni to nije palo s neba, mjesecima se iz ministarstva financija upozorava da se minus gomila i da se ne ostvaruju uštede koje su planirane prije svega na smanjenju prekovremenih sati, intelektualnih usluga i ukidanju ugovora na određeno vrijeme. Iz Vlade, ipak, umirujuće poručuju da će sve biti u redu. Do kraja godine će se rupe zatvoriti. Uštedit će se, vele, na smanjenju prekovremenih sati, intelektualnih usluga i ukidanju ugovora na određeno vrijeme.

Suprotnost slučajnosti i kaosu, o kojima ovisi i kojeg proizvodi i ova Vlada, je pažljivo uređeni sustav. Ne može se reći da nema najava da se na tome vrlo ozbiljno radi. Pripremaju se, primjerice, zakonske izmjene kojima bi se u red doveo popis birača (kojih je, hvala na pitanju, i dalje više nego građana Hrvatske, dakle, svih građana, ne samo punoljetnih), a evo je jučer i Milanka Opačić govorila u stvaranju kompjuterskog programa kojim će se stati na kraj varalicama na socijalnoj pomoći. Kad se čovjek, međutim, sjeti da je do narednih, lokalnih izbora tek nepunih devet mjeseci, ili kad se sjeti koliko je samo puta Ivan Šuker govorio o OIB-u koji samo što nije profunkcionirao i time, pogađate, stao na kraj varalicama na socijalnoj pomoći, nekako nije najjednostavnija stvar na svijetu ostati miran i pun povjerenja prema tome da su slučajnostima i “slučajnostima” u državi Hrvatskoj odbrojeni dani.

No, da, kad se čovjek osvrne i vidi da je vruća političko-medijska stvar prošlog tjedna bila je li Milanović rekao da je Hrvatska nastala slučajno i time uvrijedio branitelje, zaključak je jasan: samo pukom slučaju možemo zahvaliti da nam nije – još i gore.