Može biti demagogija, može biti sakupljanje najjeftinijih političkih bodova, ali zahtjev Laburista da se Sabor sastane kako bi raspravio privatizaciju Croatia osiguranja i Hrvatske poštanske banke te davanje autocesta u koncesiju, principijelno ne može biti loš. 

   Parlament mora donijeti stratešku odluku o daljnjoj privatizaciji i raspolaganju državnom imovinom, i nije uopće bitno, kako tvrdi obnašatelj dužnosti predsjednika Sabora Josip Leko, je li Vlada već raspravljala o tim temama ili nije. Svi u državi znaju da je politička odluka o koncesioniranju cesta i prodaji preostalih državnih tvrtki donesena zajedno s pobjedom Milanovićeve Vlade i Plana 21. To su potvrdili prvog dana svi vodeći ljudi Vlade, i nitko im ne može odreći pravo da provode politiku s kojom su na izborima pobijedili. No, Sabor ima pravo reći svoje, i tu su Lesarovi Laburisti u pravu. Ti natječaji ne mogu biti raspisani prije odluke parlamenta. 

  Svima je u državi jasno da Dragutin Lesar pritom govori ono što građani žele čuti, kako bi i sam profitirao. No, antipatija s kojom građani gledaju saborske zastupnike koji će preko dva mjeseca biti na godišnjem odmoru i uživati u morskim radostima, ne bi se u vladajućoj koaliciji trebala zanemariti. Javnost sigurno zamjera Vladi i Saboru što u ovoj općoj krizi sebi osiguravaju dugo toplo ljeto, a jedan galamdžija opće prakse kakav je Dragutin Lesar ispada jedinim pravednikom. 

   Sigurno je bolje da ministri i zastupnici rade svaki dan u godini nego da ne rade dva mjeseca ili tjedna. Izvanredne situacije zahtjevaju i izvanredno postupanje, i ovo plandovanje nikome više nije simpatično. 

   Naravno da vladajućima smetaju primjedbe zločestih novinara o tome da bi svakoga dana trebali raditi na korist građana i da im nakon šest mjeseci vlasti nikakav godišnji odmor nije bio potreban. Oni to nazivaju demagogijom i floskulama jer se i ministri moraju odmarati da bi bili normalni, kako je to rekao premijer Zoran Milanović početkom ljeta, ali to otvara pitanje: je li i najuspješniji, a trenutno i za divno čudo najpopularniji ministar Slavko Linić isto demagog jer je cijelo ljeto ostao u Vladi, kako bi našao način da održi šuplji budžet na okupu? Ako je Lesar demagog, a to su i novinari, pa i građani, što je onda Slavko Linić? Ruši li i on koncepciju o »normalnim ministrima«? Ili se možda radi o tome da doprinos svih doista nije isti, i da ne doživljavaju svi svoju javnu dužnost i obavezu u Banskim dvorima jednako? 

  No, pustimo demagogiju na stranu. Problem će nastati onog trenutka kad ministri zbog nedostatka novca u svojim resorima najesen budu od ministra financija zatražili rebalans proračuna i dodatna sredstva za plaće u zdravstvu, policiji, školstvu… Tada će, sigurno je, čuti Linićevo ne, i toga časa idila će biti završena. 

   Počinju nevolje u raju.