Hoće li hrvatsko gospodarstvo ikad izaći iz depresije ili će se nastaviti urušavati na neodređeno dugi rok? To depresivno pitanje do krajnje apsurdnih dimenzija izbija u prvi plan, nakon što je Vladin udarni tandem Linić-Čačić odlučio još prilično zableušenu hrvatsku javnost upoznati s potpunom dijagnozom gospodarskog stanja, te njegovih uzroka i trendova.

Poput davnih liječnika iz vremena kad se u medicini njegovao holistički pristup pacijentu (a ne samo njegovu najbolesnijem organu), prošlih se dana u toj neveseloj misiji osobito istaknuo ministar financija, Slavko Linić, čije najnovije crne dijagnoze i prognoze još zaostaju od sve crnje stvarnosti u ovdašnjoj ekonomiji.

Ministru Liniću je očito jasno da je to tako ili – ako je po prirodi posla u posjedu još nekih značajnijih informacija – još i puno gore. No, tom zaokruženom, bolnom dijagnozom, držeći se holističkog načela prema kojem je – za izlječenje – životna volja pacijenta važnija od svih lijekova, ne želi pacijenta unaprijed ubiti u pojam, pa zasad javno tvrdi samo da će 2013. biti teža od ove godine.

U međuvremenu, kompletirajući medicinsku dokumentaciju o beznadno depresijskoj hrvatskoj ekonomiji, Linić se prvi osmjelio da oslika katastrofalne, krajnje posljedice gotovo već 19-godišnje ekonomske politike, zasnovane na precijenjenom tečaju, uvozu, rasprodaji najkvalitetnijih gospodarskih potencijala strancima, predaji bankarskog sustava i nacionalne štednje strancima, te ukupnoj potrošnji većoj osam posto godišnje od ostvarenog nacionalnog dohotka u razdoblju od 1993. do 2009., zbog čega je zemlja skončala u nerješivu vanjsku prezaduženost, uz kreditni rejting samo prag iznad statusa »smeća«.

Te se katastrofalne, krajnje posljedice sastoje u pretežno gubitaškom javnom sektoru, ali i u ništa manje nepoduzetnom, a izvozno nekonkurentnom privatnom sektoru, koji – kao i cjelokupnu ekonomiju i desetke tisuća građana – krasi utaja poreza i neplaćanje prijavljenih poreznih obveza u masovnim razmjerima, uz nesputano mafijašenje i korupciju na sve strane.

Za potpunu sliku crnih perspektiva ovdašnjeg gospodarstva preostaje još samo da Linić spomene i crno stanje obrazovanosti većine mlađe populacije, koja je iz godine u godinu sve manje sposobna za europsku konkurenciju, pa opada i broj mladih koji uspijevaju naći posao u inozemstvu u svojoj struci.

Uz bok Liniću, prije koji dan se ponovno oglasio i potpredsjednik Vlade, Radimir Čačić, informacijom da novih većih investicija u privatnom sektoru nema, pa preostaje da država pokrene investicijski ciklus u javnom sektoru, za što joj po prirodi stvari trebaju još barem godina-dvije.

Dotad država može samo otpuštati prekobrojne u državnoj upravi i u javnim kompanijama, nastojeći se još zaduživati u zemlji i svijetu, u kombinaciji s rasprodajom preostalog portfelja.

Budući da se to događa u okolnostima eksplodirajuće dužničke krize u Europskoj uniji, ekonomskog sloma u svim susjednim zemljama, nove krize hrane u svjetskim razmjerima, velike suše u zemlji, te rasta nezaposlenosti i pada potrošnje usred turističke sezone, ali i potpune nezainteresiranosti većine mladih gotovo za sve osim za estradu i lude noćne zabave (jer, u Hrvatskoj se nešto bune samo stari i nemoćni), Linićeve zadnje crne prognoze vape za još realnijom korekcijom.