Sandra Perković / Foto REUTERS
Atletiku s pravom zovemu kraljicom sportova, pa tako Sandru Perković možemo okruniti kraljicom kraljice sportova koja je olimpijskim sportom bila još u starogrčko doba
Zvijezda je rođena. Sandra Perković nova je hrvatska heroina, njezina zlatna olimpijska medalja postat će kolektivno dobro, njome će se nacija hraniti zaboravljajući svoju svakidašnju egzistencijalnu jadikovku.
Atletiku s pravom zovemu kraljicom sportova, pa tako Sandru Perković možemo okruniti kraljicom kraljice sportova koja je olimpijskim sportom bila još u starogrčko doba. Razloga za ponos i slavu svakako imamo, jer olimpijske pobjednike i prave atlete imaju prestižne države svijeta. O Sandri ćemo sada saznavati sve, njezin put od trnja do zvijezda već je poznat, ne samo što je njezino tijelo pobijedilo bolest već je i njezin duh preskočio možda i težu prepreku, šestomjesečnu suspenziju zbog nenamjernog dopinga.
Sa samo 22 godine postati zlatnom olimpijkom u bacanju diska još uvijek nam zvuči gotovo nevjerojatno, pa ovu kršnu djevojku zamišljamo kao modernu repliku Mironove skulpture iz 5. stoljeća prije Krista. Sandra Perković dokazala je da se upornost i rad isplate, da i mali narodi i države mogu osvojiti Olimp iako nemaju materijalne uvjete poput Golijata koji u sport i atletiku ulažu golem novac. Mogla je, a nije, Sandra otići u veliku Ameriku gdje bi joj se disk pozlatio i debelom stipendijom, mogla je okušati sreću i u nekom unosnijem sportu.
No, hvala Bogu, ostala je u Hrvatskoj, njezina mukotrpna misija je bila gotovo nemoguća, popularizacija atletike kao prestižnog sporta, nastaviti korijenje koje su pustile njezine prethodnice, Ivana Brkljačić i Blanka Vlašić koja se još uvijek nada svojoj zlatnoj olimpijskoj medalji. Snovi Sandre Perković, isti oni koje snuju milijuni klinaca na planetu koji se bave sportom, da jednoga dana postanu olimpijskim pobjednicima, ostvarili su se u Londonu. Sve ostalo je povijest. Nakon Snježne kraljice Janice Kostelić koja nas je svojim uspjesima hranila svih proteklih zima, sada smo dobili i Kraljicu kraljice pred kojom je sjajna karijera.
Kad već spominjemo djevojke koju su slavu i ime Hrvatske pronijele svijetom, ne bi trebalo zaboraviti još jednu Sandru, mladu Vukovarku Sandru Paović. Ona je prije četiri godine uspješno branila hrvatske boje na stolnoteniskom turniru Olimpijskih igara u Pekingu 2008. godine, da bi nakon teške prometne nesreće koja joj je prekinula sportsku karijeru vodila tešku borbu za svaki prohodani korak. Dvije Sandre zaista mogu svojom upornošću, voljom i snagom duha biti pravi uzor mladima ne samo na sportskim borilištima već i u svakodnevnom životu.
Sandra Perković dočekala je svojih pet minuta slave, nitko joj neće zamjeriti što u njima uživa i »zaboravi« na ministre, funkcionare i preranu konferenciju za novinare. Ne postaje se olimpijskim pobjednikom svaki dan, ali se zato sada svaki dan Sandra Perković budi kao olimpijska pobjednica, ona koja je i za sve nas ostvarila mladenačke snove da se popnemo do Olimpa i samo nama u čast vijori zastava i svira himna. I zato hvala Sandri Perković na ponosu koji sada osjećamo.
Hvala, Kraljice kraljice!
