Od glavne opozicijske stranke treba tražiti da objavi sve o tim navodno progonjenim HDZ-ovcima koji se žale na Karamarkov besplatni telefon jer ih nova vlast, navodno, na sve strane degradira ili otpušta iz državnih i javnih službi.

Zbog zdravlja nacije jako je važno da se sazna s kakvim se to konkretnim pritužbama ljudi javljaju na tu »Alo, alo« liniju upirući prstom na revanšizam. Odnosno u kojoj su mjeri ti pozivi u pomoć ozbiljni, a u kojoj se Karamarko prijetvorno kocka velikim riječima žicajući političke poene.

Jer nije baš uvjerljivo da bi nova vlast doista mogla smjenjivati ili bacati na cestu osobe s besprijekornim referencama i radnim ocjenama samo zato što imaju »krivu« stranačku iskaznicu.

Naravno da pritom uopće ne treba sumnjati u to da i unutar SDP-a i HNS-a postoji određena količina idiota koji bi izbornu pobjedu rado naplatili politički motiviranim oduzimanjem radnih mjesta ili naprosto zato što bi sada voljeli sretno uhljebiti svoje prijatelje i rodbinu. Preko raznih poznatih afera, u protekla smo se dva mandata uvjerili da u takvima najmanje oskudijeva HDZ, a taj tip primitivizma i silništva sigurno se može naći i među ovima sadašnjima.

No, teško je vjerovati da bi ta praksa mogla biti raširena kako tvrdi šef HDZ-a, prvenstveno zato što Hrvatska, što Karamarko sigurno zna, ima zakone. Hrvatsko radno zakonodavstvo, s kojim ulazimo u EU, najbolje štiti upravo prava profesionalaca u stalnom radnom odnosu, kakvih je 99 posto u državnoj administraciji i javnim službama. Sa zaposlenicima se, dakle, nitko ne može loptati kao s jabukama.

No, s druge strane, svaka nova vlast, pa tako i ova Milanovićeva, po zakonu ima pravo mijenjati ljude na točno definiranim političkim pozicijama i do određene razine, a ispod toga više ne.

To je normalno u svim demokracijama, to je potrebno i to ova garnitura, normalno, i čini, i treba činiti. Logika je jasna: nova vlast, preko svojih ključnih kadrova, osigurava provođenje svoje politike za koju je dobila podršku građana. Ako se nakon izbora nikoga ne bi moglo zamijeniti, izborni pobjednik bio bi blokiran. Dakle, smjenjivati se može i oko toga ne bi smjelo biti kuknjave, a pogotovo od onih koji su na rukovodeće pozicije i sami postavljani po političkim kriterijima. Tko je došao s jednom vlašću, najčešće mora otići s drugom, a što bi drugo, uostalom, i htjeli?

Ali ovdje kod nas postoji i drugi razlog za kadrovske intervencije, o kojem, naravno, Karamarko neće prozboriti i jedno jedino slovo. Riječ je o tome da je HDZ osam godina pretrpavao svojim ljudima državnu upravu i administraciju kao da nismo u Hrvatskoj nego u Kini. Ešaloni HDZ-ovaca zbrinjavani su na sigurnim mjestima putem natječaja koji su raspisivani do pred same izbore. Samo u posljednih mjesec dana, ministarstva, agencije i zavodi pomamili su se od iznenadne potrebe za stručnim suradnicima, referentima, savjetnicima i ravnateljima uprava. Sa svoje strane, Karamarko – koji sada trubi o revanšizmu – u jednom je danu unaprijedio više stotina policijskih službenika.

Ako su to oni koji sada plaču na njegovom telefonu, onda neka ostatak svijeta u to ne miješaju. A onima kojima je stvarno učinjeno nažao – Karamarkov telefon ionako neće pomoći. Oni neka odmah podnesu tužbe.