Foto Marko GRACIN
Država je priznala da je (bila) bolesna, nesposobna i nevoljka obavljati svoje dužnosti. Nakon dijagnoze trebala bi slijediti terapija
Popis poreznih dužnika i Zakon o fiskalizaciji teme su koje kojima se zabavljala javnost prošlih desetak dana. Vidjet ćemo što će se iz te zabave izroditi. Prvi je udar, takav je dojam, u ta dva slučaja bio usmjeren na porezne obveznike, ne na poreznike. Dakle, bio je uvelike usmjeren na građane, ne na državu. Prošlotjedna rasprava o Zakonu o fiskalizaciji otkrila je da mnogi obrtnici prijavljuju dnevni promet od stotinjak kuna. Kako je i red, digla se medijska kuka i motika na obrtnike, a ta je kuka i motika potpuno promašila cilj. Zašto netko ne bi prijavljivao stotinu kuna dnevnog prometa, i zašto to netko ne bi činio godinama? Očekivati da su ljudi po prirodi dobri, pošteni i savjesni, pa da prijavljuju točne iznose prihoda, nije preporučljivo. Nije da takvih nema, ali na to se ne treba oslanjati. Ne treba propitivati slab karakter dijela obrtnika, nego nesposobnost i nevoljnost poreznika. Ugostitelju koji uporno prijavljuje stotinu kuna dnevnog prometa treba poslati ili poreznike ili socijalnu pomoć. Nije im poslan nitko. Toliko o tome koliko je država doista bila država.
Objava popisa poreznih dužnika sama po sebi nema nikakav porezni efekt. Radi se o pokušaju moralnog utjecaja na pojedince i tvrtke i u tom kontekstu taj popis dužnika nije neispravno nazivati stupom srama. Primijenjena metoda buđenja savjesti kod pojedinaca i tvrtki koji duguju novac za porez nije ništa drugo nego javno sramoćenje. Nije teško zamisliti ljude kako su ovih dana razgovorali da »ona svinja __________« (upisati željeno ime ili naziv tvrtke) duguje državi silne milijune, ne plaća doprinose, a kakvu samo kuću ima i kakav automobil vozi. Od te objave neće biti baš ništa ne odluči li država biti državom u segmentu koji se zove Porezna uprava, jer ona je ishodište tog poreznog duga, ne dužnici.
Ove dvije mjere, Zakon o fiskalizaciji kojega Sabor tek treba raspraviti i usvojiti, i popis poreznih dužnika, medicinski gledano tek su postavljanje dijagnoze. I nije to ni loše – država je priznala da je (bila) bolesna, nesposobna i nevoljka obavljati svoje dužnosti. Nakon dijagnoze trebala bi slijediti terapija, a iz nje ćemo vidjeti jesmo li na putu da postanemo moderna država ili nam je draža srednjovjekovna anarhija.