Foto: Vlado Kos / Cropix
Linićev zakon poštenima neće ni mrvu promijeniti život. A porezni mutikaše i trebaju se bojati da će ih građani otkucati
Svi u Hrvatskoj imamo ta skoro ista dugogodišnja iskustva s poslovanjem bez ikakvog pisanog traga i zato ama baš nikoga nimalo ne čudi što su se na Linića tako strašno raspalili i obrtnici, i odvjetnici, i kozmetičarke, i liječnici koji imaju privatnu praksu. U Ministarstvu financija piše se taj novi zakon s kojim se kucanje vjerodostojnih računa, kažu, više neće moći tako lako izbjeći i jasno je zašto sada dižu neopisivu galamu svi kojima će taj zakon izbiti dosta para iz džepa. Stvar je, naravno, u porezu. Muljanje s računima, a time i izbjegavanje poreza, postati će mnogo teže nego dosad.
Pa izgleda da su se dobro prepali svi ti poduzetnički »geniji« koji službeno priznaju jedva 30 posto prometa, pa tako uvijek mogu voziti neusporedivo bolje aute nego 99 posto njihovih mušterija. I jasno je onda zašto Linića sada može samo mrziti vlasnik kafića u centru Zagreba koji prijavi da je od jutra do večeri imao utržak od samo 100 kuna. A sto kuna je deset pišljivih kava.
Da je panika velika, dobro se vidi i po tome što uvaženom šefu Odvjetničke komore Robertu Travašu nije neugodno dati ni tako apsurdnu izjavu po kojoj je, navodno, obavezati advokate na izdavanja računa putem fiskalnih blagajni ne samo protuustavno, nego, zamislite, čak i protivno Deklaraciji UN-a o odvjetništvu. Da pukneš od smijeha! Linić očito radi pravu stvar kad se tako deru. Jer znamo svi kako stoje stvari, nećemo se baš dati toliko lagati.
Nekidan su, uostalom, uhapsili onoga što je švercao iz Bosne one silne bifteke za hrvatske restorane, tko zna koliko ih je do sada već tako utopio. Ribari potpuno nesmetano prodaju oboritu ribu na crno. Kad odeš negdje nešto pojesti, naplaćuju ti na temelju neke žvrljotine od obračuna na komadiću papira koji poslije šutnu u smeće jer služi samo za to da se gostima zamažu oči.
Novi zubar moje obitelji zaprepastio nas je jer izdaje račune, kod onoga bivšega godinama nije dolazila u obzir nikakva druga faktura osim usmene. Mehaničar kod kojega servisiramo auto radi preko računa, ali limaru nije ni na kraj pameti da bi morao izvaditi olovku kad naplaćuje. Kod advokata ima dosta dogovaranja poprijeko, malo preko računa, puno na ruke. Građevinske ekipe po mom susjedstvu sada sve u šesnaest rade krovove i fasade, sve na crno.