Sir Roberts u beo-gradskoj Politici tvrdi da je novi Berlinski kongres jedino logično rješenje za dugoročnu stabilizaciju Balkana i bivše Jugoslavije
Čemu se to danas čudiš, trafikant?
– Ničemu, pa ni tome što beogradska Politika, evo baš na dan sjećanja na žrtve srpskoga genocida nad srebreničkim Bošnjacima, objavljuje tekst kojim se naviješta da bi velike svjetske sile mogle staviti točku na tu priču, i to tako što će blagoslovit pripajanje Srebrenice Srbiji.
– Nije ni čudo da si poludio kad na ovih plus osamsto čitaš Miroslava Lazanskog.
– Ma nije Lazanski, nego Sir Ivor Roberts, nekadašnji britanski ambasador u nekadašnjoj SR Jugoslaviji, a danas predsjednik oksfordskog Trinity Collegea.
– I šta on kaže za Srebrenicu?
– Ne spominje ti on uopće Srebrenicu, ali zato spominje novi Berlinski kongres.
– Ja se bojim, trafikant, da se tebi sve pomiješalo u glavi: i Berlin i Srebrenica, i Velika Britanija i Velika Srbija i Velika Kladuša… Otkud tebi Srebrenica, i to još u Srbiji, ako je čovjek nije ni spomenuo?
– Pa šta ako predlaže? To je isto k’o da Budimir Lončar izjavi da treba sazvat novo zasjedanje AVNOJ-a. Nije to ništa službeno.
– Nije još. Ali bi moglo biti. I Politika kaže da je tipu s takvim vezama i utjecajem teško vjerovati da govori kao slobodni mislilac i da iza svega ne stoji službeni London.
– I tko bi, bogati, stolovao na tom novom Berlinskom kongresu: Austro-Ugarska, Osmansko Carstvo, Otto von Bismarck…
– Europska Unija, Rusi i Amerikanci kao šefovi parade i čuo si već tko u svojstvu »svih strana koje nisu zadovoljne postojećim granicama«. Roberts pritom navija za podjelu Kosova, da sjever pripadne Srbiji. K’o naručeno za Tomu Nikolića koji je prije dan-dva izjavio da on nikada neće bit predsjednik u Prištini, ali da ni predsjednik Kosova nikada neće bit predsjednik u Kosovskoj Mitrovici.
– Dobro, pusti sad Mitrovicu. Gdje je u toj priči Srebrenica?
– Pa moglo bi se dogodit da bude u Srbiji i da je prekrste u Srbrenicu.
– Ma otkud ti to?
– Taj isti Roberts je nedavno u NIN-u objavio tekst na istu temu, gdje kaže da, ako su kosovski Albanci imali pravo na samoopredjeljenje, isti princip treba primijeniti i na bosanske Srbe i herceg-bosanske Hrvate koji se žele priključiti svojim majkama domovinama. A Srebrenica je, kao što znaš, u Republici Srpskoj koja se, po tom Robertsovom principu, priključuje Srbiji.
– Čekaj, to onda znači da se i Neum priključuje Hrvatskoj?
– Mislim da Roberts ne bi imao ništa protiv.
– Ma briga me za Robertsa, ali šta će Karamarko? Tko će njega uvjerit da taj novi Berlinski kongres nije organiziran samo zato da bi se minirala izgradnja Pelješkog mosta?!
– A i Josipović će se rastužit, jer ostaje bez početne točke nacionalnog konsenzusa.
– Trafikant, hajde onako iskreno, šta ti misliš o tom novom Berlinskom kongresu?
– Da će imat slične, ako ne i gore posljedice od onog starog.
– Ti, dakle, misliš da se on ne bi trebao održati?
– Ja mislim da je on već održan.
– Gdje? U Berlinu?
– Nije.
– Onda u Londonu?
– Nije nego u Karađorđevu.
