Sablaznio je Mario Hezonja, juniorski košarkaški reprezentativac Hrvatske i jedan od najboljih maloljetnih igrača na svijetu, Lijepu Našu Anonimnu Javnost izjavom da namjerava otići u beogradski Partizan. Već to bi bilo dovoljno da mu se nick-nameovi po svim hrvatskim portalima popišaju i na europsko zlato i na svjetsku broncu, na sav talent i na sav uloženi trud, na sve što je odigrao i što će tek odigrati, ali mladi se košarkaš Zagreba – na zgražanje internetskih kokošara – nije zadovoljio time da otkrije samo ime kluba u koji ga, posve razumljivo, želi dovesti stari lisac Duško Vujošević.

 Svjestan da mu zdrug hrvatskih šestih igrača neće oprostiti ovu pohvalu Grobarima, kao ni usputnu primjedbu da još nije upoznao nijednog Srbina divljaka, Hezonja je u Sportskim novostima izjavio i to da ga uopće ne zanima kako bi se u Hrvatskoj reagiralo na njegov odlazak u Beograd, budući da bi mu tamo vjerojatno bilo bolje nego ovdje »gdje postoji 200 izbornika koji stalno kritiziraju« i koji mlade košarkaše sustavno otpisuju i olajavaju. Hrvatski su urlikavci – eto baš oni što sebe drže isključivom mjerom Hrvatske i hrvatstva – reagirali odmah, ne čekajući da Hezonja navuče crno-bijeli dres. Reagirali su onako kako jedino i umiju: psovački i pljuvački, gromko ali anonimno, sretni i ponosni što tvore gomilu koja zdušno provodi verbalni linč nad usamljenim otpadnikom.

  Progovorila je iz njih neizlječiva frustracija i neprebolna zavist što je među njima uspio odrasti mladić nezagađen njihovim nikada dovoljno raspadnutim Jugoslavijama, nikada dovoljno unificiranim Hrvatskama i nikada dovoljno omraženim Srbijama, mladić koji je umjesto nacionalnim tupilom inficiran igrom. 

  Stoga su odmah krenuli istraživati porijeklo Marija Hezonje, jer znaju oni – naučili su ih tome nacionalni autoriteti, od kaptolskih prelata do hadezeovskih kleptokrata, od medijskih higijeničara pa do hrvatskih helsinških odbornika – da je rodoslovlje mjera rodoljublja. Znaju oni da Partizan ne može privući nikoga kome djed nije bio partizančina, a otac udbaš, pa su odmah detektirali udbo-partizanski gen najmlađeg hrvatskog veleizdajnika. To što ih je netko upozorio da je Hezonja sin branitelja Dubrovnika, naravno, nije bio razlog da mu ne nastave psovati četničkog oca i majku.

  Dok oni urlaju, čekamo da se oglasi Tomislav Karamarko, upravni odbornik KK Zagreb koji je donedavno tvrdio da nema tog novca za koji bi prodao Hezonju i ostale klupske dragulje. Čekamo da nam Kiseli Tomica objasni kako je onih 150 tisuća eura odštete, koliko će Zagreb uprihoditi prodajom Hezonje Partizanu, zapravo ulog u proklamiranu retuđmanizaciju HDZ-a i Hrvatske. Jer kako se vratiti izvornom Tuđmanu ako se ne vratiš i Partizanu?!