Iz iskustva sa razuzdanom naravi potpredsjednika Vlade, koju je i premijer Milanović već opjevao u svojim melankoličnim filipikama protiv Čačićevih kritičara, izgleda vjerojatno da Škrlec govori istinu. To je upravo taj isti tip ispada uobičajenih za Čačića koji neprikosnovenost svoga statusa drugima redovito nabija na nos batinom. Zato se nitko razuman svakako neće iščuđavati ako je »neprilagodljivi« Škrlec popio ljutu jezikovu juhu od ovog potpredsjednika Vlade. Ali ima još manje smisla da se takav slučaj tretira kao neko čudo kakva se rijetko viđaju u politici, pa i u drugim, »običnim« granama života. 

    Jer takve se stvari događaju non stop, prije i sada, na bilo kojoj razini, više manje svuda gdje se svaki dan rutinski odmjerava ravnoteža između vlasti i podaništva, vođa i sljedbenika, i nipošto ne samo u politici. I nitko ne može reći da pogon te mračne stvari nije iskusio bez obzira na to radi li u političkoj stranci, u institutu, u samostanu časnih sestara, ili u dućanu pseće hrane. 

    Pa goli opstanak svakodnevnog svijeta temelji se na masi ljudi koji izvršavaju bilo koji nalog nadređenih, potpuno nebitno što o njemu misle. Da, tako je, sigurnost svakog reda i poretka osiguravaju ti kotačići koji zadanu putanju nikad ne dovode u pitanje, te kohorte smjernih, sivih vojnika kojima autoritet izdaje naloge bez straha da neće poslušati. 

    Osim, naravno, kad se sila počne ozbiljno i vidno ljuljati. 

    Aleksandrijske biblioteke napisane su o uzrocima tog mentaliteta koji će iz kalkulacije, kukavičluka, bolesne ambicije uvijek pregristi jezik da ne izlane nešto protiv vlasti i protiv dogme i u tajnu tog Minotaurovog labirinta sigurno nećemo ovdje proniknuti. 

    No, tamo spada i ovo što sada slušamo na suđenju za Fimi mediju gdje Sanaderova potpredsjednica Jadranka Kosor tvrdi da nije ništa znala o crnim fondovima, kao i glavni tajnik Jarnjak, kao i glavni tajnik Branko Bačić, i kao bilo tko drugi iz HDZ-a koga se o tome išta pitalo ili će ga se pitati. 

    Tamo spada i Mirela Holy, bivša šefica ovog sirotog bivšeg pomoćnika, koja glumi sveticu, ali koja je odlučila hrabro izjaviti da Čačić zbog svoje prometne nesreće nije ni smio ući u Vladu tek kad je ostala bez funkcije. 

    Tamo je mjesto i svim tim HDZ-ovcima koji su ljubili cipele Sanaderu i Kosorici, a onda su pobjegli od njih kao da imaju kugu, i »slinavci« oko Zorana Milanovića, i pjevači koji su se upisali u HDZ da mogu pjevati na skupovima za dobre eure, i svi ti koji su poslušni ne zato što ne sumnjaju, nego zato jer je adut njihove karijere u tome da šute i da se ne petljaju. 

    Kako taj soj jamči balans i stabilnost, tako neposlušni unose nered i time nadu u promjenu. Tim ustaljenim mehanizmima nemaš se razloga čuditi, čudo može biti jedino pobuna.