Što god mađarski sud odlučio o našem prvom potpredsjedniku Radimiru Čačiću, mi smo svoju odluku već donijeli. Čak i ako ga proglasite krivim zato što je 8. siječnja 2010., na autocesti u Mađarskoj, svojim automobilom otraga udario u automobil Katalin Liptak – i od posljedica toga udarca u bolnici su umrli njezin suprug i majka, Giorgy i Erszebet – on ne može biti kriv. I ne smije u zatvor. Jer on je nama nezamjenjiv, čovjek bez kojeg ova vlada ne može. 

  I kakva god vaša odluka bila, ovdje kod nas ona ništa neće promijeniti. Neće nas pokolebati. Čačića smo imenovali ne samo za potpredsjednika, nego za prvog potpredsjednika vlade. Njezina prvog operativca. O njemu i njegovim projektima ovisi pokretanje novog investicijskog ciklusa, a time i izlazak Hrvatske iz krize. U njegovim je rukama, dakle, sudbina ove vlade. I ove zemlje. 

  Takva naopaka logika Banskih dvora samo je logičan nastavak nečega što je otpočetka pošlo krivim putem. Iako je pošteno što su birači koji su na prošlim izborima svoj glas dali Kukuriku koaliciji dobro znali da Čačića čeka suđenje za tragičnu prometnu nesreću, nije bilo mudro na tu dužnost imenovati osobu pod kaznenim progonom. 

 Čačića je danas teško braniti, pogotovo jer se pokazalo da se ne drži svojih obećanja, premda nipošto ne želimo sugerirati da je Čačić namjerno izazvao tu strašnu tragediju. Do jučer nam je Čačić tvrdio da će otići iz politike ako ga mađarski sud osudi na bezuvjetnu kaznu, da bismo danas doznali kako Čačić ostaje u vladi, čak i ako sljedećeg petka bude proglašen odgovornim za izazivanje prometne nesreće i osuđen na bezuvjetnu kaznu. Sve dok ne bude morao u zatvor, Čačić će nastaviti raditi svoj posao, kao da se ništa nije dogodilo. Jer ta kazna tobože neće biti pravomoćna i Čačić će se na nju žaliti. Dakle, ponašati se kao da je nema. Javnost bi se, s pravom, mogla osjetiti izigranom. 

  Pravila koja vrijede za druge ne vrijede i za Čačića, zbog čega nam možda i ne bi trebali zamjeriti kada bismo znali da je doista nezamjenjiv za državu. No što ako nije? Što ako smo kredit na neviđeno dali pogrešnoj osobi? I što ako je Čačić samo još jedan šarlatan i bahati bezveznjak, koji nema pojma kako ćemo iznad vode? Točno je da su iza njegovog prvog mandata u Račanovoj vladi ostale autoceste, no odonda su nam ostali i astronomski državni dugovi, zbog kojih je Hrvatska danas uvrštena među 10 prvih država svijeta kojima prijeti bankrot. 

 Šest mjeseci koliko je prošlo od ustoličenja Milanovićeve vlade posve je dovoljno vrijeme da se ocijeni uspješnost ove vlade, a nemamo još niti jedan dokaz da je Čačić doista onaj za kakvog nam se prikazuje i da su njegovi spasonosni projekti išta više od mrtvog slova na papiru. 

  Čini se i da je sam Čačić zarobljenik dogme o vlastitoj nezamjenjivosti, baš kao i Kukuriku koalicija. Zato čak i ako iznevjeri obećanje što ga je dao zbog Mađarske, moramo dobro pripaziti da Čačić ne zanemari ono drugo i za Hrvatsku puno važnije obećanje. A to obećanje, dano u veljači ove godine – podsjetimo ga i ovim putem – glasi da prvi potpredsjednik odlazi iz vlade ako njegov plan investicija ne uspije do rujna!