– Baš zanimljivo, trafikant, kako izbjegavaš komentirati Milanovićevu tekuću politiku! 

– A šta se tu ima komentirat osim da sve teče, pa da će proteći i ovo?! 

– Vadi se ti, vadi, uopćenim izmotavanjima… Znaš ti dobro na što ja mislim pod tekućom politikom: na ono što je premijer rekao u Podravci. 

– A šta je rekao: da je bolja juha u vrećici nego vrećica u juhi? Ili da je bolji Polančec u sosu nego sos u Polančecu? 

– To možeš izvaliti ti. Ili Grunf. Otprilike ste jednake pameti. Premijer je – ne pravi se da ne znaš – rekao da Vlada na svojim sjednicama više nikoga neće besplatno reklamirati, nego da će raspisati natječaj… 

– A koga su to do sada besplatno reklamirali, da bi ga ubuduće reklamirali uz naplatu? 

– Proizvođače vode: Podravku i Agrokor. Zar nisi primijetio da je u Banskim dvorima ispred svakog ministra ili ministrice bočica Studene, a prije je godinama bila bočica Jane? E, sada je tome kraj. Premijer je najavio da će se od sada voda piti iz bokala. 

– To je malo nepraktično. Šta ako se nekome, dok nateže iz bokala, voda prolije po laptopu? 

– Stvarno si bukvalan! Neće piti iz bokala, nego ulijevati u čaše. Tako više neće reklamirati ni Studenu ni Janu, a ni danas-sutra Tedeschijevu Kalu, da se Milanoviću opet ne bi prigovaralo zbog sukoba interesa. Principijelno, zar ne? 

– Prije narcisoidno nego principijelno. Stvarno moraš bit komad narcisa da sebi umisliš kako si maneken i dok piješ vodu. Nalijevaš se Studenom i misliš da će joj porast prodaja kad pučanstvo na Dnevniku vidi šta piješ. 

– Ne radi se tu o manekenstvu, budalašu, nego o transparentnosti. Zato se i ide na natječaj. 

– Ako je bokal bez etikete sam po sebi transparentniji od bočice s brendom, čemu uopće natječaj? 

– Pa da se po Zakonu o javnoj nabavi izabere koju će vodu piti Vlada. 

– Valjda onu iz špine. Pa nisu im mozgovi toliko dehidrirali da će nabavljat flaširanu vodu i onda je pretakat u bokale?! 

– Ne razumiješ ti kolike su to uštede. Znaš li ti koliko su veća pakiranja jeftinija od ovih malih bočica? Pa pogledaj u dućanu: bočica od pola litre košta skoro isto kao ona od litru i pol. Mala ti dođe oko četiri i pol kune, a velika oko šest. U tri velike boce imaš jednako vode kao u devet malih, a umjesto 40 kuna i 50 lipa platiš samo 18 kuna. Kužiš li ti koliko se pretakanjem iz velikih boca u bokale uštedi samo po jednoj sjednici? 

– A ista ta količina vode iz špine košta 3,6 lipa, jer je cijena litre 0,8 lipa. Zašto bi onda Vlada uopće kupovala flaširanu? 

– Objasnio ti je premijer: »Nije umjetnost da ništa ne kupujemo jer onda ne bi bilo proizvodnje«. 

– Neka onda posluša stav Hrvatske gospodarske komore da svi proizvođači vode trebaju dobiti svoje mjesto na Vladinom stolu. 

– Pa ne mogu se ministri – u ime tržišne ravnopravnosti – nalijevati svakom vodom koja se proizvodi! U što bi se onda pretvorile sjednice Vlade: u smotru brendova? 

– U transparentnu pišuriju.