Hrvati, posebno vjernici kršćani, bi trebali porazmisliti o svojim strateškim savezništvima. Gol nam je u Gdanjsku zabio Jesus, a sudio nam je Nijemac. Jesus se veselio golu kojega je postigao iz zaleđa, a Nijemcu nije bilo neugodno ni zbog toga što su Španjolci pobjedonosni gol postigli iz zaleđa niti zbog toga što nije, minutu ranije, dosudio jedanaestarac za Hrvatsku.

No, šalu na stranu, hrvatski su nogometaši na Euru igrali iznad očekivanja (sjetimo se samo posljednje pripremne utakmice u Oslu), od šest poluvremena pet su odigrali dobro, a posebno u utakmici protiv Španjolske njihova je igra izgledala poput mozga s jajima.

Mozak je bila taktička postava reprezentacije, a jaja njihova odlučnost, borbenost i srčanost. Ništa im se ne može zamjeriti, za ponečim možemo žaliti.

Mozak i jaja, međutim, nisu bili sveprisutni među Hrvatima u Poljskoj. Riječ je o grupici koja je na stadionima palila baklje i dobacivala banane, a koji su jednoglasno proglašeni huliganima.

U redu, s tom dijagnozom se nije teško složiti, ali predložene mjere za njihovo privođenje redu i mozgu odišu licemjerjem. Za vrijeme utakmice protiv Španjolske, budući je izbornik Igor Štimac predložio kažnjavanje huligana bakljaša oduzimanjem putovnica.

Ministar Željko Jovanović, kojemu je u resoru i sport, ustvrdio je, pak, kako se “ako treba, može uvesti i da im (huliganima, op.) uzimaju putovnice”. I sad dolazimo do temeljnog problema: nije problem to što je netko huligan sam po sebi, problem je u tome gdje prakticira huliganizam.

Dakle, huliganizam nije determiniran činom, nego mjestom počinjenja. Baca li netko baklje na domaćem terenu, nikome ništa, jer to se ne vidi u bijelome svijetu. Nikakve opasnosti po ugled zemlje nema i nikakvog huliganizma nema bacaju li se baklje na utakmici Slaven Belupa i Karlovca.

Ali,da bi huligan bio pravi huligan, nema mu druge, mora prijeći Goričan, Dravu vodu pregaziti i u Poljskoj baklju zapaliti. Jer, kreše li baklje na domaćem terenu, to se ne broji, samo internacionalna potpala baklji je huliganska jer domovinu se ne može sramotiti u domovini, domovinu se može sramotiti samo u inozemstvu.

Tako se može zaključiti na temelju izjava sadašnjeg ministra i budućeg izbornika. U sljedećem se logičkom koraku može zaključiti da ćemo se protiv huligana i huliganizma boriti samo u gostima, ne i na domaćem terenu.

O internacionalnom aspektu domaćih huligana zborio je i premijer Zoran Milanović jer “javna sigurnost i ugled države kao turističke zemlje imaju stvarnu i simboličku vrijednost i onaj tko to prostituira radi štetu Hrvatskoj”.

Opet je, dakle, ključan “ugled države”, a ugled je uvijek u očima drugog, dakle u inozemstvu. Važnost onoga što drugi misle o nama potvrdile su i riječi predsjednika UEFA-e Michela Platinija koji je opisao tih, navodno nekoliko stotina huligana, imenicom “šupčine”.

Valja primijetiti, ne po prvi put, da te “šupčine” nisu bile ni izbliza toliko na udaru hrvatskih medija, politike, budućih izbornika, dok su na domaćim terenima zazivali ubojstva pripadnika nacionalne manjine, pukom igrom slučaja još uvijek najbrojnije u Hrvatskoj.

Ali, tada nas nisu sramotili u svijetu, a ni novčana kazna, ako je uopće izrečena, nije iznosila (zasad) 105.000 eura. Možda bi tih “šupčina” bilo manje da im se desetljećima političari, mediji i budući izbornici nisu uvlačili u čmar. Sad je akcija izvlačenja teška, skupa, a mogla bi i potrajati.

Budimo pošteni, najveće nerede na Euru nisu stvorile hrvatske “šupčine” s bakljama i bananama, nego poljski huligani koji su napali ruske navijače uoči utakmice Poljske i Rusije u Varšavi.

Neredi su bili toliki da je policija privela, Platinijevim rječnikom, 156 poljskih “šupčina”, 25 ruskih “šupčina”, a privedeni su i po jedan španjolski, mađarski i alžirski “šupak”.

No, da licemjerne reakcije na huliganske ispade ne stanuju samo u Hrvatskoj, potvrdio je sam Platini i njegova UEFA. Nitko nije bio verbalno-rektalno tretiran nakon sukoba u Varšavi, a priopćenje koje je izdala UEFA bilo je benignije od priopćenja kojega bi izdao dječji vrtić u kojem se dvoje djece malo počupalo.

Platini je, inače, još jedan od naših strateških saveznika jer se, navodno, jako zalaže za male i slabe članovice UEFA-e. A, ako i nije saveznik baš svih nas, barem je veliki prijatelj Vlatka Markovića.