Smijmo se uspaničenim Talijanima, dok imamo kada i dok imamo kome. A kako da im se ne smijemo kad nam se čini da tamo preko Jadrana nema ptice koja ne pjeva jedno te isto?! Naćulite uši i sigurno ćete čuti kako i grdelini po napuljskim krletkama i vrapci po urbinskim krovovima, i vrane na etiketama sicilijanskog corva (berba 2006.) i flamingosi u slanim močvarištima Comacchija, i Pasolinijevi »Uccellacci e uccellini« po kućnim videotekama i prošvercane liske po prtljažnicima alfa-romea, i Andersenovo »Ružno pače« u prijevodu Marije Pezze-Pascolato i alabasterski labudovi u Volterri, i pečene kokoši po autogrillovima i sirovi tukci po novinama… kako sav ptičji svijet s apeninske čizme kanta da će večerašnja utakmica između Španjolske i Hrvatske završiti dogovorenim remijem 2:2.

Da i svetoga Franju Asiškoga, dok tamo gore uvježbava zbor rajskih ptica, zapitate koja mu ptičja kancona već danima ne izlazi iz glave, ni on vam – bojim se – ne bi odgovorio »Cip-cip«! (u hrvatskom prepjevu: »Živ-živ!«) nego »Due-due!« (hrvatski kazano: »Addio, bella Italia!«). 

Smijmo se, jer su Talijani doista smiješni dok konfabuliraju kako je Davor Šuker, zahvaljujući svojim španjolskim vezama, već sredio da Furia Roja večeras Bilić Boysima uvali dva gola, ali da ih toliko i primi. Ostalo je još samo da se utanači tko će pozabijati te golove i kojim redoslijedom, hoće li se sve obaviti puno prije završetka utakmice ili će recimo M kao Mandžukić izjednačiti tek u drugoj minuti sudačke nadoknade, samo zato da se Talijani dulje nadaju prolasku u četvrtfinale Eura, pa da poslije – kad shvate da iz Poljske idu doma prije nego što su očekivali – više bjesne i bolnije pate. 

Rugajmo se talijanskim sumnjičavcima u našu i španjolsku čast i poštenje, povadimo iz sjećanja – a barem to nije teško – sijaset primjera njihovih namještaljki. Citirajmo poslovicu »Bolje dva ranjena nego jedan mrtav!« kojom je Gianluigi Buffon prije nekoliko dana opravdavao uobičajenu talijansku praksu dogovorenih rezultata. Psujmo im onog pokvarenog Materazzija koji je uoči Eura – praveći se nevinašce – izjavljivao kako utakmice namještaju samo glupe i bolesne osobe. Sijecimo ih gdje su najtanji i pumpajmo ih gdje su najdeblji, ali, ali, ali… 

Ali pomislimo načas što bi naše ptice pjevale kada bi se Hrvatska kojim slučajem našla u današnjoj poziciji Italije i kada bi sudbinu naše reprezentacije mogao odrediti dogovor suparničkih timova oko rezultata koji njih ostavlja u igri, a Bilićeve izabranike eliminira s turnira. Možemo li se zakleti da, u toj situaciji, na podmuklu štelu ne bi najglasnije upozoravali najčasniji likovi hrvatskoga nogometa poput Mamića, Širića, Djedovića…? Ne bi li paranoja nakvasala do te mjere da bi HTV-u bilo najpametnije da na tu režiranu utakmicu, kao ispomoć Dragi Ćosiću, pošalje Davora Domazeta Lošu koji bi u svakom potezu na terenu prepoznao element trajne međunarodne zavjere protiv Hrvatske i koji bi nam objasnio da je nogomet igra u kojoj pobjednika određuju Bilderberzi i njima slični bilmezi? 

Ne bismo li angažirali Davida Ickea i Williama Engdahla da nam preko video-linka objasne jesu li nas s prvenstva izbacili rokfelerijanci, masoni, gospodari nafte ili, ili, ili… kako li se već zovu oni vladari iz sjene što su odlučili da Španjolska i Hrvatska večeras odigraju 2:2 i tako eliminiraju Talijane?