HNB će nastaviti po starom, potvrdio je premijer Zoran Milanović, za razliku od predsjednika Ive Josipovića koji je procijenio da Vlada nije zadovoljna monetarnom politikom. Kad guverner bude Boris Vujčić, sve će uglavnom ostati isto, jer je Rohatinski – i prema mišljenju premijera – dobro radio. Odlazak Rohatinskog nije znak političkog zaokreta, nego generacijske smjene na čelu HNB-a. 

    Pohvalama su zasipali i guvernera Marka Škreba, kojeg je časopis Euromoney u jesen 1997. proglasio najboljim guvernerom srednje i istočne Europe. Već 1998. u Hrvatskoj je izbila bankarska kriza, a država i porezni obveznici morali su opljačkane banke sanirati s nekoliko desetaka milijarda kuna. 

    Rohatinski je također dobio nagradu za guvernera godine 2008., iz britanskog časopisa Banker. Dobio je priznanje jer je Hrvatska izbjegla financijsku krizu, barem njezin prvi nalet. Hrvatskom gospodarstvu ta nagrada nije koristila. Ono je počelo ubrzano propadati. Banke su nastavile pucati od masnih profita. 

    Nije poznato je li nagradu dobio i guverner turske središnje banke, koja je na početku krize 2009. promijenila i olabavila monetarnu politiku. Kriza je Tursku samo okrznula, a danas ima jednu od najviših stopa rasta u svijetu. Prosječni Turčin za svoju plaću može kupiti više nego Hrvat za svoju. Za takvu politiku guverneri ne dobivaju inozemne nagrade, jer to nije na liniji interesa privatnih banaka. 

    Hrvatski premijer, pak, kaže da gospodarski rast nije briga središnje banke, već Vlade, pa će se HNB i dalje baviti ponajprije stabilnošću cijena i tečajem, kako to stoji u Zakonu o HNB-u, napisanom prije krize. Tako je Milanović stavio točku na rasprave o tome treba li HNB nešto mijenjati. On smatra da HNB već sada ima ograničen manevarski prostor, a kad Hrvatska uđe u EU i preuzme euro za svoju valutu, kaže, prostora će imati još manje.

    Izjavom o kontinuitetu monetarne politike predsjednik Vlade, očito, obratio se ponajprije stranim kreditorima Hrvatske i bankarima, nastojeći ih umiriti. U tome je vjerojatno uspio. No, premijer je time smanjio manevarski prostor sebi i Vladi. Monetarna politika ne može stvoriti proizvodnju, ali joj može pomoći. Bez pomoći HNB-a ni Vlada ne može ubrzati ekonomiju. Izgledi za oporavak gospodarstva sada se čine još manjima nego što su bili. 

    Uzgred, Hrvatska vjerojatno ima najoptimističnije vodstvo u EU. Ono vjeruje u ružičastu budućnost eura. Poljska i Češka, primjerice, sretne su što se nisu odrekle vlastite valute, jer sada je mogu koristiti u skladu s nacionalnim potrebama. Hrvatska se unaprijed odriče vlastite monetarne suverenosti, a da to nitko od nje u svijetu ne traži. Očito, stvari u Hrvatskoj još nisu dogorile do nokata, ili političari ne znaju o čemu govore.