Hodaš onako gradom, razmišljaš o bitku, egzistencijalnom položaju Južnog Sudana u Africi i kako ćeš platiti sljedeću ratu kredita. Presretne te jedan mladac s velikim osmjehom na licu.

– Dobar dan, radimo istraživanje o pivu. Trebali bi vas na desetak minuta da ispunite anketu i onda dobijete nagradu od šest limenki piva.

Ih, šest limenki piva za džaba, jasno da sam spreman izgubiti desetak minuta na tamo neku anketu.

– OK, da vas prvo pitam, jeste li možda novinar ili PR djelatnik?

– Jesam.

– Ah, onda ništa, oprostite.

– Zašto sad ništa?

– Pa niste ciljana publika.

– Pa tko jeste!?

– Pa ljudi…

I onda onako pokunjen odeš s malo mračnim izrazom lica. Novinari nisu ljudi se nameće kao validan zaključak.

No, kreće Euro, a tada i mi postajemo ljudi. Sa svojim nadanjima, nerealnim očekivanjima, psovkama i uvjeravanjima svih izbornika svijeta kako baš mi znamo kakvim bi im rasporedom trebala igrati ekipa. Oni jadni od nas koji moraju to poslovno pratiti su u groznom rascjepu osobnog i profesionalnog, i nekako mi je drago da me sportsko novinarstvo nikad nije privlačilo. Ovako je lakše, pivce u ruke, neki glupi rekvizit navijački i dobre glasnice. Kod naših sportaša obično se dobro oboružati i dobrim i izdržljivim živcima.

Neka skužaju na mom stavu oni koji neće žestoko navijački pratiti našu reprezentaciju. A ima takvih, čak među onim pravim navijačima. Jednostavno, previše im se kaljuže nakupilo u vrhu nogometa, previše je moralnih nakaza posatlo bitno i medijski eksponirano, previše je tu pravog kriminala. Ljudima se skupilo, to je razumljivo. Ja im nekako ipak još dajem ovo prvenstvo, još uvijek ne mogu a da me ne uhvati nervoza prije utakmice. No, pitanje je hoće li to držati tamo 2014. godine, ako i dođemo do Brazila, obzirom da imamo skupinu tešku ko’ olovo. Srbi s kojima tradicionalno igramo teretno zbog nenogometnih stvari, Belgija kao mladi lavovi europskog nogometa danas, Makedonija koja nam nikad nije legla, a kao šestorangiranu ekipu imamo Wales. Ej, reprezentaciju s Baleom i Ramseyem. Nekom San Marino, nekom Wales.

Država je odavno bila u banani, sad je u nečem drugom što navodno nije lijepo pisati. Ljudima je teško, ekonomija je kao more kod kanalizacijskih ispusta, pesimizam vlada. Stoga bi ako ništa bar za malo razbijanje ovog posljedneg dobro došla kakva pobjeda. Ako ništa, bar protiv Talijana…

P. S. Danas igra moja druga najdraža reprezentacija na prvenstvu. Stoga, ajmo Poljska, uz nadu da bi mogli bii veliko iznenađenje turnira. Okosnica iz Dortmunda, mlada ekipa, izbornik koji oponaša Borussijin način igre. Svi sastpjci za dobar nogomet su tu.