Vojko Obersnel / Foto Petar FABIJAN
Obersnel se oslonio na medijsko favoriziranje. I čekao. Ali uspjeh ne pada s neba sam od sebe
Ipak, Vojko Obersnel je i najveće neugodno iznenađenje SDP-ovih izbora. Delegati SDP-a nisu prepoznali sve te kvalitete i Obersnel danas nije čak niti član Glavnog odbora koji broji 103 člana, a ni Predsjedništva. Ambicija da postane potpredsjednik SDP-a neslavno je propala.
Uoči izbora u stranci Obersnel cijeli izborni sustav arogantno je proglasio ziheraškim, međutim – sam je ispao odmah i time izazvao konsternaciju na konvenciji. Nitko nije vjerovao da će šef najjače partijske ćelije ispasti. Doslovce, svi su ostali otvorenih usta dok je Slavko Linić čitao rezultate… Obersnelovo ime nije pročitano!
Čini se da Obersnel nije na ovoj konvenciji pokrenuo lobističku mašineriju poput drugih. Svi koji su ušli u vrh kao potpredsjednici, uključujući i Milanku Opačić sa svojom ženskom kvotom, angažirali su svoje lobije, prijatelje, županijske organizacije, papiriće, šalabahtere, telefone, daj-dam, ti meni – ja tebi, razljutili su šefa Milanovića, stvorili lošu sliku o SDP-u u medijima, nabrijali strasti… ali su prošli.
Obersnel se oslonio na medijsko favoriziranje. I čekao. Ali uspjeh ne pada s neba sam od sebe. Čak i najdobronamjerniji Obersnelovi suradnici, oni koji su ga politički stvorili, primijetili su da protekle četiri godine u Predsjedništvu SDP-a nije iskoristio da ostvari kontakte diljem Hrvatske, vezao se samo uz svoju Rijeku i izravno na Milanovića, izgradio je dobru medijsku transverzalu, ima pristup medijima. Dakle, odabranima. Ali ne i delegatima, živim ljudima koji čine stranku.
Slično se ponaša i u Rijeci. Jako je osjetljiv na kritike onih koji tvrde da riječki SDP vodi jednako autarkično. Politiku vodi u gradskoj upravi na Korzu 16 sa svega nekoliko suradnika, u stranci nije izgradio ni svoje ni nove kadrove; u odnosu na gradski SDP, Komadinin županijski i dalje ima dominaciju, što je uostalom pokazala i ova konvencija, a dio jakih suradnika poput Željka Jovanovića, koje je imao – izgubio je putem. Na kraju, ne samo da nije prošao Obersnel, u Glavni odbor nisu prošli ni njegovi ljudi. Aha, nije ih ni bilo? To je valjda to.
