No sigurno je da će se priča završiti točno onako kako je namjerila Vlada. Sindikati će sa sebe skinuti odgovornost sipanjem teških riječi, optužbi i sarkastičnih komentara na račun vlasti, a zatim će jači »socijalni partner« zadovoljno svirati kraj. S kolektivnim pravima mogu se, dakle, do daljnjega pozdraviti svi kojima je poslodavac država, to je jedan kroz jedan. 

    Mimica će predstavnicima radnika obećati da će opet biti i božićnica, i poklona za djecu čim se izvadimo iz ove kataklizme. Dajte samo još ovo izdržite pa ćemo se opet dogovoriti o regresu i o naknadi za prijevoz do posla, reći će, a sindikati će, u pozi žrtve, klonuti na oltar domovine. Ali sve je to tako krivo, tako pogrešno i tako naopako. 

    Bilo bi, naravno, fer da se učiteljima, medicinskim sestrama i carinicima jednom vrati vrijednost ovoga što će im sada biti oduzeto, iako ne vjerujem da hoće, kao što ni radnici u privatnom sektoru neće dobiti ništa natrag, ni stare plaće, ni stara prava. 

    Ali ne razumijem kako to nikome ne pada na pamet da se napokon, pogleda dalje od nosa i da se napusti cijela ta filozofija iz socijalizma na čijoj sisi visi ovo društvo i 20 godina nakon što je socijalizam ukinut. Zašto se, dakle, jednom ne iskoči iz ovog patetičnog modela po kojem se dio plaća, umjesto u novcu, isplaćuje u pikulama božićnica, prijevoza i gableca. Nekad su ta rješenja s paketićima za Djeda Mraza i sa zlatnim satom za 30 godina predanog rada još imala nekog smisla, danas, brate, nemaju veze s mozgom. 

    Ali u Hrvatskoj se mišljenje svejedno i dalje kotrlja isključivo po tim istim socijalističkim tračnicama i pritom je neka mantra da to radnicima strašno odgovara. Ma odgovara im šipak! Puno bolje bi im odgovaralo da im se isplati sav njihov novac, nego da im se dio daje u »materijalnim pravima«. 

    Osobno nisam nikad razumjela zašto bi poslodavac meni davao šunku za Uskrs, to mi je čak malo ponižavajuće. Što će mi njegova naknada za užinu i što će mojoj djeci vrećica s njegovim napolitankama i plastičnim autićem za Novu godinu. Neka si to hrvatski poslodavci, što se mene tiče, zataknu za šešir, bili oni privatni ili državni. 

    Bio bio čist posao kad bi bio uveden sustav u kojem će se ljudima isplaćivati kompletna plaća. Realna plaća do zadnje lipe. Iliti puni iznos protuvrijednosti za rad. A onda neka se poslodavci lijepo ostave svojih uskrsnica, naknada za godišnji odmor i neka se više ne brinu za moju marendu. 

    Prema tome, dajte vi nama naše plaće, draga gospodo. Ono što radimo, to nam platite u punom iznosu. A mi ćemo onda sami odlučiti gdje ćemo kupiti jaja za božićne kolače. Sindikatima bi, dakle, bilo puno pametnije da se bore za veće plaće, umjesto za Todorićeve bonove. Ali što ćeš kad oni to ne razumiju.