– Ideš, Salapiću? Bok, Salapiću! – tako bi valjda Vladimir Šeks, da je još uvijek moćan kao što je mislio da će vječno biti, pozdravio svoga pulena koji je odlučio napustiti HDZ i nakon prijemnoga ispita, položenog u mostarskom zatvoru, prijeći u Glavašev HDSSB.

 – Salapićko od čovjeka! Politička prostitutko! Vrati mandat! – dere se za Salapićem, da se ori preko cijele slavonske ravni, principijelni Tomislav Ivić koji je odmah nakon Karamarkove pobjede u »Lisinskom« shvatio kako mu je bolje da sam ode u zahod nego da neka moćna ruka za njim potegne vodu.

– Gdje ćeš, Tomislave? Što si se unervozio? – u čudu je Ivića pitala Jadranka Kosor, kad je te noći u »Lisinskom«, kaže legenda, počeo pocupkivati s noge na nogu.

– Priprlo mi, da oprostite, gospođo predsjed… pardon, gospođo bivša predsjednice – poskakivao je Ivić i podignuvši dva prsta upitao: – Mogu li u WC?

 – Samo izvoli, Tomislave. Znaš li u koji ćeš?

– Pa u muški, gospođo preds… ovaj, bivša predsjednice.

– U onaj gdje piše »Jadranka Kosor – kurva!«?

 – Ne mislite valjda da sam ja to napisao?

 – Ne mislim, Tomislave. Ali mislim da je vrijeme da se potpišeš. Hoćeš karmin?

 – Bože sačuvaj, gospođo pr… Oprostite, stvarno moram u WC… Znate, sila Boga ne pita…

 – Misliš da će ovaj stići do zahoda? – obratila se bivša predsjednica stranke Josipu Salapiću koji je, kaže legenda, šutio k’o popišan. – Što si zanijemio? Da i tebi ne treba u WC?

– Nikamo bez vas, gospođo predsjednice! Ni u zahod! – odrješito je prozborio vazda vjerni Salapić i vratio se svojoj letargiji.

Epilog znamo: Tomislav Ivić je preko sanitarnog čvora stigao do tabora Tomislava Karamarka, a Josip Salapić se iz letargije trgnuo tek u mostarskoj Ćelovini, gdje je s Branimirom Glavašem dogovorio transfer iz HDZ-a u HDSSB.

– Šta kaže Glavaš? Ne smeta mu što ga je tvoja šefica nazivala ratnim zločincem? – sam se po sebi nameće nastavak Ivićeve principijelne filipike o političkoj prostituciji, ali zbog nečega ostaje neizgovoren.

Možda zbog straha da mu Salapić ne odgovori da je poštenije otići u zatvor nego zbrisati u zahod. Ili da mu otvoreno ne kaže da je u prvom redu mislio na njega kada je govorio o »lošim ljudima koji su izdali HDZ« i koji su »u dva mandata sjedili u hrvatskoj Vladi i dvije godine govorili »draga predsjednice«, »gospođo Kosor« i podržavali sve njene prijedloge, e da bi onda… pitali mogu li u WC.

A možda naprosto zato što jednako principijelnog Salapića ne treba provocirati da bi sam progovorio u potvrdu vlastite uvjerljivosti. »Ja sam se ovih dana temeljito uvjerio i pročitao kao pravnik i kao član Državnog sudbenog vijeća presudu gospodinu Glavašu. Sramotno i skandalozno je da se časna hrvatska vojska, Zbor narodne garde, smatra paravojnom formacijom, a da se JNA u tom razdoblju smatra legalnom vojnom formacijom«, recitira friško načitani i naprasno osviješteni Salapić.

– Pa si se toga tek sada sjetio?! – čekamo da mu odbrusi Tomislav Ivić koji iz vlastitoga iskustva zna da je lakše biti glavaševac u Saboru nego kosorovac u muškom zahodu.