U pravilnim razmacima obilježavanja raznih međunarodnih dana, od demografa, svećenika i opozicijskih političara vječno slušamo jadikovke kako je Hrvata sve manje i da ćemo u dogledno vrijeme izumrijeti kao Hazari i Iliri. 

Od demografa Anđelka Akrapa i Ivana Čipina upravo stiže još jedno istraživanje o uzrocima loših populacijskih trendova u Hrvata. Ali, s njim i bez njega – ni u džep, ni iz džepa. 

Jer ta je tema zapravo otvorena knjiga za svakoga tko živi u ovom društvu budući da i sam dobro vidi što se zbiva. Sve u svemu, beba će, posve sigurno, biti još manje, i još manje, jer to je luksuz na koji će se sutra i preksutra odlučivati sve manje i manje parova. 

Eh, da, izgleda da se ništa, na žalost, nije promijenilo svo ovo vrijeme otkako smo ja i moji vršnjaci postajali roditelji, osim na još gore. 

Nikad nisam zaboravila kako su me, a bilo je to još u doba državne ekonomije socijalizma, na poslu napali da sam pokvarena kad sam priznala da sam u drugom stanju s prvim djetetom. Bila je upotrijebljena točno ta riječ: Ti si pokvarena! I, što je najgore, izgovorila ju je žena. 

U tom trenutku radila sam oko godinu dana i bili su bijesni što idem na porodiljni. Bilo bi pametnije, rekli su mi, da su umjesto mene primili muškarca. Šta se zapošljavamo kad mislimo rađati! 

Danas je na novim generacijama red da planiraju svoju djecu, a velika većina poslodavaca opet, posve neuvijeno, poručuje ženama da se odluče: ili posao, ili ti eto pa budi majka. Iz straha za egzistenciju i karijeru, majčinstvo se danas vrlo često ili odgađa za tridesete godine, ili se od te opasne pustolovine posve odustaje. 

U istraživanju Akrapa i Čipina citiraju jednu današnju mladu ženu koju je poslodavac, kad mu je rekla za trudnoću, nazvao »izdajicom«. U krugu prijatelja moje djece mnogi sve te ucjene isprobavaju na svojim leđima. Kad se vratiš s porodiljnog, čeka te otkaz. Na razgovorima za posao pitaju te bez imalo srama planiraš li trudnoću ili ne. Negdje traže da se o tome izjasniš pismeno. Potencijalni šefovi te odmah zastraše da ti ne bi palo na pamet ostati u drugom stanju ako te uzmu jer će te se riješiti dok lupiš dlanom o dlan. Šef te svaki dan mjerka ispitivačkim pogledom tražeći ima li kakvih promjena u predjelu trbuha. 

I opet se krivica za sve manji i manji broj djece u Hrvatskoj najčešće svaljuje upravo na žene. U Crkvi i snažno konzervativnom dijelu društva smatra se da je obijesno željeti i karijeru i djecu. 

Na koncu nije nikakvo čudo da je u mlade već vrlo uspješno induciran stav kako je imati dijete nepremostiva prepreka za bilo kakvu karijeru. 

Slaba je korist od toga što država pokušava stimulirati mlade obitelji setom zakonskih mjera kad je u većini tvrtki stav prema rađanju izrazito neprijateljski. Jedna osoba koja zapošljava mlade stručnjake nedavno mi je rekla kako je to što žene žele rađati »krajnje nezgodno za posao«. I eto zato će se kod njih ubuduće primati samo muškarci. 

Očito je, dakle, da majke, treba puno bolje zaštititi zakonima, a možda uvesti i obavezne kvote za zapošljavanje žena. Inače stvarno ne vidim razloga da Hrvati ne izumru. Za naciju koja ne zna kako da se održi, nikakva šteta.