A da napokon vidimo što je zapravo sporno u onoj izjavi novoizabranog srpskog predsjednika koju svi komentiraju, mnogi citiraju, neki tupavo falsificiraju, neki oštro ali neuvjerljivo demantiraju, a tek rijetki ostavljaju dojam da su je doista pročitali? A da se prije toga dogovorimo o čemu pričamo i što je Tomislav Nikolić ustvari izjavio u intervjuu Michaelu Martensu, novinaru Frankfurter Allgemeine Zeitunga?

Ako ćemo vjerovati audio-zapisu razgovora, razumljivo opširnijem od onoga što je izašlo u novinama, Nikolić je na novinarsku konstataciju – koja, uzgred budi kazano, odudara od neslužbenih rezultata popisa stanovništva što su nekidan procurili u javnost – da u Vukovaru danas živi više Srba nego prije 10 godina i da se Srbi vraćaju, a Hrvati ne vraćaju, odgovorio točno ovako: »Zato što je Vukovar bio srpski grad. Nemaju šta da se vrate.« 

A da sada vidimo zašto se prašina uzvitlala oko manje sporne od ovih dviju polurečenica, one prve? I zašto je ona manje sporna? Pa eto zato što Nikolić – ma koliko vam to blasfemično zvučalo – ne laže kada kaže da je Vukovar bio srpski. Da, Vukovar je bio srpski u onom historijski kratkom ali životno prokleto dugom dijelu svoga postojanja kada ga se više nije moglo nazvati gradom, kada su ga Šljivančaninove, Šešeljeve i Arkanove horde posrbile tako što su ga ubile i razrušile, tako što su pobile ili prognale sve Vukovarce koji se nisu uklapali u taj velikosrpski urbanistički koncept grada bez svojih ljudi i, samim tim, grada bez samoga sebe. Da Vukovar više nije takav, jasno je i Tomislavu Nikoliću. I jasno mu je da je okupacija završila i da on sada mora zatomiti svoje teritorijalne preokupacije, ukoliko ne želi da ga William Montgomery najuri s posla. 

Na onu doista skandaloznu Nikolićevu izjavu da se Hrvati nemaju što vraćati u Vukovar nije reagirao nitko, pa ni legendarni Zbor ratnih izvjestitelja HRT-a, nadasve poznat po grčevitoj borbi da obavljanje novinarskih zadataka bude priznato kao sudjelovanje u Domovinskom ratu. Prisavska bojna se, više nego na Nikolića, okomila na Milorada Pupovca koji je, komentirajući istup novog srpskog predsjednika u FAZ-u, izjavio: »Vukovar je bio i Vukovar jeste i grad Hrvata i grad Srba i Vukovar je grad u kojem žive Hrvati i Srbi i tako treba biti.« 

Sukladno svojemu kvocijentu inteligencije, HRT-ovi su bojovnici zaključili da se Pupovčeva izjava ni po čemu ne razlikuje od Nikolićeva lupetanja. Ne znam jesu li – tako načitani kakve ih je njihov brigadir Antun Vrdoljak uzgojio – primijetili da je i predsjednik Ivo Josipović, od kojega su nedavno žicali priznavanje ratničkog statusa, istim povodom kazao da je »Vukovar, kao i svaki hrvatski grad, otvoren za život Srbima, Mađarima i svim drugim građanima, bez obzira na nacionalnost«. Ili da je vukovarski gradonačelnik Željko Sabo izjavio da je »Vukovar višenacionalni grad u kojemu danas živi 32 posto Srba« i da su njegovi građani »odlučili živjeti u miru«. 

Ako su ratni izvjestitelji notirali i te izjave, kako to da nisu uočili da su potpuno kompatibilne s onim što je kazao Pupovac i kako to da i Josipovića i Saboa nisu napali da govore isto što i Nikolić? Zašto bi samo Pupovac bio talac njihovih frustracija? I zašto danas, kao što su to radili i u ratu, aranžiraju i snimaju lažne uzbune? Da bi se opet osjetili ratnicima?