Ante Babić je u ime HDZ-a odbacio izvješće pučkog pravobranitelja Jurice Malčića dijelom i zbog nečiste savjesti, jer je u Malčićevim kritikama prepoznao i kritiku Babićeve stranke koja, u dubini duše zna svaki umniji čovjeka iz njenog vodstva i saborski zastupnik, i snosi odgovornost za brojne pritužbe građana ali je to nešto što se ni za živu glavu ne smije priznati. 

    Arbitrarnost, klijentelizam i korupcija, o čemu govori Malčić, naime ne mogu se iskorijeniti sintagmom »neka institucije rade svoj posao« i borbenim pokličem o nultoj stopi tolerancije prema korupciji nego profesionalizacijom i depolitizacijom javne uprave što je HDZ propustio učiniti. Hoće li to učiniti Kukuriku koalicija to tek treba vidjeti, i valorizirati, ali to ni u kojem slučaju ne može poništiti ono što se već sada može ocijeniti. 

    Nije međutim sporno da i Babić i HDZ mogu politički sasjeći izvješće pučkog pravobranitelja, braneći se kako znaju i umiju, ali postaje problematično i ispod demokratske razine kada se kao argument za negativnu ocjenu upotrijebi sintagma da je ono ideološki obojeno. Tako stranka o čovjeku koji je bio ministar uprave u HDZ-ovoj vladi devedesetih, i koji je, dok je upravo HDZ krojio državnu kapu, bio i ustavni sudac i posao pučki pravobranitelj. Sada je najednom, kazavši bobu bob a popu pop, postao ideološki nepoćudan! 

    Stranka koja se trsi prikazati kao »borac za narodna prava« i politička grupacija koja »uvijek na srcu ima interes hrvatskog naroda i izraz je njegovih težnji« nije se dakle udostojila stati na stranu 2.500 građana koji su se samo prošle godine žalili pučkom pravobranitelju i tako dokazati svoju privrženost vladavini prava. Izvukavši »ideološku obojenost« kao kakvog džokera isključivo je stala u obranu svog »obraza« i svih onih prozvanih u izvješću pučkog pravobranitelja, od kojih je mnoge kadrirao baš HDZ, koji ne znaju što znači biti javni servis građanima i koji prezaju stati na žulj tom istom malom čovjeku. I tako smo na kraju dobili ideološki obojenu glupost koja od šume (fraziranja o vlastitoj nacionalnoj misiji iza kojeg se zapravo kriju pojedinačni i grupni materijalni interesi) ne želi vidjeti stablo (čovjeka). 

    Hrvatska svakako treba bolju vlast, ali još i više bolju opoziciju. Nastavi li HDZ i dalje padati na ovakvim naoko sitnim ispitima političke vjerodostojnosti, čemu se ubuduće imamo nadati?