Istina je što kažu analitičari: izborom Tomislava Karamarka tek započinje zbiljski premijerski mandat Zorana Milanovića. Milanović je imao ne samo 100, već 200 dana mira. Oporba je međutim sada stigla u punom paket aranžmanu, s kompletnim arsenalom: Karamarko ima pod sobom 90 posto Predsjedništva HDZ-a, sve redom nacionalistički raspoložene dečke i djevojke koji najavljuju da SDP-ova vlast više neće moći mirno spavati. Vrijeme komocije za premijera Milanovića po njemu je – prošlo. On valjda zna.

Naravno, Karamarko je odmah vidno ublažio retoriku, odmah nakon što je proglašen predsjednikom na HDZ-ovom ranojutarnjem pobjedničkom derneku, pa je najavio bar donekle konstruktivnu koegzistenciju s vlašću. No, ne treba sumnjati da će novi, desni HDZ odigrati ulogu zaoštravanja s Milanovićevom Vladom. Za očekivati je da se dovedu u pitanje i detalji aranžamana s EU, da se retorikom potpaljuju i možda naruše odnosi sa susjednom Srbijom, da se potencira socijalna napetost i potiču prosvjedi na ulicama…

A da bi se bolje shvatilo kako će novi odnosi vlasti i oporbe izgledati, možda je to najbolje ilustrirati »živim ljudima« koji danas sjede u Vladi i njihovim odnosom s novim predsjednikom HDZ-a.

Slučaj prvi: Slavko Linić. Bit će vrlo, vrlo zanimljivo pratiti na koji način će ekonomsku politiku Vlade i koncept budžetiranja pratiti Karamarkov HDZ u Saboru, ako se zna da ga Linić oslovljava sa »Špijunčina«, ili ga je barem tako oslovljavao cijelo vrijeme dok je prošle godine trajala afera s navodnim ratnim profiterstvom u Rijeci.

Podsjećanja radi, riječ je o slučaju u kojem je Karamarkova policija tražila istragu protiv Linića za nabavku oružja 1991. godine, a potom je sve odbačeno i zastalo je nakon podizanja prašine u javnosti, te je nesporno da se radilo o pokušaju montaže političkog procesa. Kako će g. »Špijunčina« i Linić razgovarati sada, kad je bivša »žrtva« u poziciji moći, a bivši isljednik u poziciji oporbe, može se samo pretpostaviti. Ali jedno je sigurno – iskre će tek frcati. Tu mira neće biti.

Slučaj drugi: Ranko Ostojić. Kako li će tek razgovarati novi šef oporbe i aktualni ministar policije Ostojić, nakon što mu je Karamarko podvalio novu sistematizaciju radnih mjesta i ustoličio 650 novih »generala«, visokopozioniranih činova u policijskoj hijerahiji, i to svega mjesec dana prije parlamentarnih izbora.

Ostojić i ova Vlada dobili su zbog tog Karamarkovog akta dosad najveću (i jedinu) pljusku Europske unije: zabranjeno im je da donesu svoj, novi Zakon o policiji, jer da bi se time ona navodno politizirala iako je potpuno jasno da je politizaciju i manipulaciju proveo upravo novi šef HDZ-a dok je još bio ministar MUP-a. Ovo je jedini dosad poznati slučaj da je EU stavila veto na jednu odluku Milanovićeve Vlade, i sigurno trenutno najosjetljivija točka u odnosima između predsjednika dviju stranaka.

Slučaj treći: Željko Jovanović. Govoreći o HDZ-u kao zločinačkoj organizaciji prošle godine, SDP-ov sadašnji ministar obrazovanja Jovanović osim o Fimi-mediji i drugim slučajevima, uporno je spominjao i Karamarkovu bivšu tvrtku Soboli, stavljajući je u potpuno isti kontekst s ostalim HDZ-ovim crnim vrećama i fondovima.

Tražio je od Kosoričine Vlade i nadležnih institucija da reagiraju na Sobole kao ilustrativni primjer političkog reketa, u međuvremenu su objavljeni brojni dokumenti o tome, pa se primjerice spominao ugovor na gotovo 19 milijuna kuna koje je tvrtka Soboli uprihodila za usluge konzultiranja, izrada studija o sigurnosti i raznih sigurnosnih procjena od HAC-a u razdoblju od 2006. do 2010. godine.

Iako formalno tvrtka već neko vrijeme ne glasi na Karamarka, Soboli će se vjerojatno mnogo spominjati tek sada, na upravo započetom suđenju za Fimi-mediju. Isplivat će sama od sebe. A možda će i DORH naći razloga da se njome i ulogom novog šefa HDZ-a napokon pozabavi.

Pitanje je stoga kako Karamarko uopće može, da i hoće, biti konstruktivan prema aktualnoj Vladi. Odnosno, tko mu u to može povjerovati?!