Jedan od stupova hrvatske ekonomije Emil Tedeschi nije reagirao nervozno kada je javnost saznala da je pozvan u Poreznu upravu kako bi objasnio, da pojednostavimo, nesrazmjer između vlastite imovine i plaćenog poreza.

Bez razmišljanja je izjavio da će se pozivu odazvati između ostalog, razvidno je iz njegovog posljednjeg javnog istupa, i zbog toga što je za njega plaćanje poreza pitanje patriotizma.

Nažalost, iza patriotizma se može svašta skrivati, moguće je čak i da ima još ljudi koji će porez platiti i iz domoljubnih poriva, ali nema ništa pogrešnijeg od poistovjećivanja domoljublja s urednim izvršavanjem poreznih obveza. Jer da je to doista tako, s obzirom na silno iskazano hrvatsko domoljublje, makar i verbalno, u posljednjih dvadeset godina Republika Hrvatska niti jednog trenutka nije smjela patiti od manjka uplaćenog poreza već bi on trebao biti višestruku preplaćen. Toliko smo se naime ubili dokazujući sebi i cijelom svijetu kako volimo svoju državu.

Poreze međutim u suvremenim državama plaćaju građani da bi država mogla, u njihovo ime, obavljati poslove od zajedničkog interesa. Od kada su uvedeni porezi traju rasprave hoće li oni biti veći ili manji, treba li nam više ili manje države.

Na jednoj su strani uvijek liberali, koje ne treba nužno brkati s današnjim nezaježljivim neoliberalima, a koji smatraju da se država treba što manje petljati u odnose među ljudima, dok su na drugoj strani zagovornici socijalne države, ili države blagostanja, kako se uobičajeno nazivala u njeno zlatno doba šezdesetih i početka sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća.

Ali ni jedni ni drugi ljuti neprijatelji nisu nikada dovodili u pitanje plaćanje poreza, koliki god oni bili. Znali su i znaju da im je to obaveza kao građana, čak i da ne vole zemlju u kojoj žive, da bi država mogla funkcionirati te time i njima osigurati što veću i privatnu i poslovnu sigurnost. Skandinavci su primjerice to najdosljednije osvijestili, iako je na jugu Europe domoljubni žar daleko izraženiji nego na »hladnom« sjeveru.

Kada se stoga danas u Hrvatskoj ima potrebe raspravljati o prijedlogu izmjena Općeg poreznog zakona, čija je svrha prokazati porezne dužnike koji su državi uskartili preko 51 milijarde kuna, onda je to porazno i za državu i za društvo. Pokazuje se dugogodišnja neodgovornost države koja nije bila u stanju uprihodovati ono što joj je pripadalo, od čega je mogla isplatiti svoje brojne obveze umjesto da se dalje zadužuje, ali i rasap društva gdje je građanima koji su izgubili svijet o zajedničkim interesima i obavezama postalo je gotovo pa normalno da ne plaćaju poreze.

Problem je dakle funkcioniranje države i stanje društva koje neće dovesti u red nikakvo pozivanje na domoljublje. Oni koji izbjegavaju plaćanje poreza ionako priznaju samo silu.

Pa ako je »stup srama« početak privođenja razumu onih koji se grebu na tuđi račun, konzumirajući ono što nudi država ne dajući joj ništa zauzvrat, neka tako bude. Građani koji uredno izvršavaju svoje obaveze prema državi u najmanju ruku zaslužuju saznati tko to ne čini i zašto.